Počeci djelovanja sudbene vlasti na području Varaždina sežu u daleku prošlost, na sam početak trinaestog stoljeća.
Grad Varaždin se inače prvi puta spominje u ispravi kralja Bele III. iz 1181. g. Ugarski kralj Andrija II. svojom poveljom iz 1209. g. proglašava Varaždin slobodnim kraljevskim gradom. Tom poveljom izuzima grad Varaždin iz jurisdikcije varaždinskog župana. Prema povelji "župan niti njegov kaštelan nemaju moći, da sude njima (Varaždincima), nego će oni (građani) sami između sebe postavljati suca koga god hoće". Ova se godina, dakle može uzeti kao početak sudovanja u Varaždinu.
Izbor gradskog suca u Varaždinu obavljao se u petnaestom stoljeću svake godine "najbližu nedjelju iza Martina". Iz pronađenih dokumenata doznajemo, da je gradski sudac u Varaždinu biran svake godine, time, da ipak nije gubio pravo, da svoju vlast vrši i dulje od godinu dana, ako ga općina ponovno izabere za gradskog suca. Tako je npr. Matija Pognar bio izabran dva puta, i to 1453. i 1456. g., a Grga Gregurić 1455. i 1459. g., dok je Andrija Pivarić bio biran četiri puta, i to dvije godine uzastopce. Prema tim podacima sudac je u Varaždinu vršio upravnu vlast, "a podjednako je krojio pravdu građanima varaždinskim". On je ujedno bio "predsjednik gradskog suda, te je vršio svu građansku i kaznenu sudbenost". Prema tim podacima, taj je sud mogao izricati i kazne. Varaždinci su običnog gradskog suca nazivali izrazom "richter".
Nema podataka na koji način i kako su plaćani suci do toga vremena. Prve podatke o tome imamo od 1699. g. Toga je dana na sjednici gradskog zastupstva donesen zaključak da će suci dobivati godišnju plaću u visini od 40 forinti. Komparacije radi tom je odlukom određeno da će vijećnik iz gradske blagajne primati 25 forinti, a notar 42 forinte. Sredinom XVIII. stoljeća dobivao je gradski sudac godišnju plaću od sto forinti. Sudac je osim toga dobivao i određenu naknadu u naturi, te se tako navodi da sudac i notar dobivaju i dio vina iz varoške pivnice i nešto plodine iz gradskog majura “ kao naknadu za nadzor nad gradskim vinogradima, poljima, šumama i pašnjacima."
Podaci o sigurnosti sudaca spominju se prvi puta 1725. g., a odluka gradskog zastupstva koja to potvrđuje donesena je 05. studenog 1746. g. Iz te odluke proizlazi, da će gradskom sucu, kako je to bilo od 1725. do 1741. g. biti dodijeljen „pandur" - čuvar. Pandur će od gradske općine dobivati svake godine dvanaest forinti u gotovom novcu i još dvije rali zasijane zemlje. Hranu će panduru davati gradski sudac, a pandur služi kao njegov tjelesni stražar.
Svih tih godina sudska se vlast razvijala, o čemu nemamo posebnih podataka sve do 1749. g. Te se godine raspravljalo o tome gdje bi trebalo biti "prizivno sudište hrvatskih gradova". Treba napomenuti da je odlukom kraljice Marije Terezije koju je ova uputila Hrvatskom kraljevskom vijeću, koje je osnovano 1767. g. u reorganizaciji uprave u Hrvatskoj, određeno kao sjedište - Varaždin, drugim riječima Varaždin postaje glavni grad Hrvatske i Slavonije.
Dana 17. srpnja 1769. g. kraljica Marija Terezija osniva u Varaždinu prvu visokoškolsku ustanovu ; upravno-političko-ekonomsko-financijskih nauka, tzv. kameralni studij. Taj političko-kameralni studij u Varaždinu koji je nakon dvije godine premješten u Zagreb bio je prvi visokoškolski studij u Hrvatskoj na kojem su se predavali predmeti koji po svojim temama približno odgovaraju temama nekih predmeta koji se danas predaju na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Odatle proizlazi, da je varaždinski studij bio začetak pravnog fakulteta u Hrvatskoj. S obzirom na takav ustroj političke vlasti sa sjedištem u Varaždinu, nije čudno, da se raspravljalo i o Varaždinu kao "prizivnom sudištu hrvatskih gradova", zbog čega se već prije proglašenja Varaždina glavnim gradom o tome raspravljalo, te je ustanovljeno, "da samo iz Varaždina ide priziv na kraljeva personala koji je zastupnik kraljeve prisutnosti". Prema tim podacima Varaždinci imaju na to pravo, temeljem odluke još od kralja Matije Korvina.
Daljnji podaci o sudovanju nisu poznati sve do 03. lipnja 1854. g., kada je bečka vlada izdala naredbu o novom uređenju upravnih i sudbenih ovlasti u Hrvatskoj i Slavoniji. Tom je prigodom ukinuta stara Križevačka županija, a cijelo njeno područje pridodano je Varaždinskoj županiji. Unutar Varaždinske županije nalazila su se tri slobodna kraljevska grada - Varaždin, Koprivnica i Križevci, a županija je imala trinaest kotareva u kojima su bila sjedišta - Čakovec, Ivanec, Klanjec, Koprivnica, Krapina, Križevci, Ludbreg, Pregrada, Prelog, Štrigova, Varaždinske Toplice, Varaždin i Zlatar. U Varaždinu ostaje gradsko delegirano - kotarsko sudište za grad i okolicu. Za cijelo područje Varaždinske županije osnovano je u Varaždinu županijsko sudište, a u navedenim gradovima osnovani su kotarski sudovi. Ministar pravosuđa imenovao je 16. lipnja 1854. g. prve suce Županijskog suda u Varaždinu. Poslije drugog svjetskog rata bilo je nekoliko reorganizacija i reformi pravosuđa. Tijekom 1998. g. osnovano je nekoliko županijskih sudova, među kojima i Županijski sud u Čakovcu, do kog vremena je Županijski sud u Varaždinu bio drugostupanjski sud za područje cijele Međimurske županije.
Županijski sud u Varaždinu djeluje na lokaciji Braće Radić 2 u Varaždinu u pravosudnoj zgradi koja je izgrađena i useljena 1964. godine, a u kojoj se osim županijskog suda nalaze i druga pravosudna tijela – Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Općinski sud u Varaždinu, Trgovački sud u Varaždinu i Prekršajni sud u Varaždinu.
Danas Županijski sud u Varaždinu spada među najažurnije sudove u Republici Hrvatskoj sa velikim brojem porasta predmeta . Na ovome sudu radi 30 sudaca. Županijski sud u Varaždinu je prvi među županijskim sudovima osnovao Centar za izvršenje kazne zatvora u skladu sa postojećim zakonom. Sud izdaje bilten - Sudsku praksu, te je do sada izdano više primjeraka iz građanske i kaznene grane sudovanja.
Ujedno je Županijski suda u Varaždinu određen i kao Regionalni centar Pravosudne akademije u Varaždinu u sklopu kojeg se provode različite radionice za potrebe edukacije sudaca, sudskih savjetnika i ostalih službenika.
Za pisanje ove kratke povijesti sudovanja na području Varaždina, korištena je slijedeća literatura:
1. R. Horvat, Povijest grada Varaždina, Varaždin, 1993.
2. grupa autora, Varaždin u XVIII. stoljeću, Političko-kameralni studij 1769.-1969., Zagreb, Varaždin, 1972.
