Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je odbio žalbu optuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe (tzv. femicid) u pokušaju i kazneno djelo povrede djetetovih prava. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi (od travnja 2024.).
Uz kaznu optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana te sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora (s vremenom provjeravanja od jedne do pet godina).
Optuženik je osuđen zbog pokušaja teškog ubojstva ženske osobe- supruge, u travnju 2024. Supruga je htjela izbjeći verbalne napade optuženika i otići kod svoje majke zbog čega je sjela u osobni automobil, a tada je optuženik po automobilu u kojem je sjedila supruga prolio lako zapaljivi motorni benzin te ga zapalio i time namjerno izazvao požar koji se odmah proširio. Supruga je zadobila laku tjelesnu ozljedu (opekline prvog stupnja) i stjecajem okolnosti ostala živa jer je uspjela otključati vrata i pobjeći iz zapaljenog automobila. Optuženik je i ranije suprugu kroz dulje vrijeme psihički zlostavljao koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njenim podređenim položajem. Pri tome ju je vrijeđao i verbalno napadao te joj ograničavao slobodu kretanja i branio kontakte sa njezinom obitelji.
Osim supruge optuženik je od 2015. do 2024. učestalo psihički zlostavljao maloljetnog sina i branio mu odlaske kod bake i djeda, a dijete je ujedno svjedočilo psihičkom zlostavljanju majke od strane oca. Zbog toga je dijete dovedeno u stanje dugotrajne patnje i straha. Po povratku iz škole 2024. dijete je saznalo da je otac pokušao ubiti majku čime je optuženik kod djeteta izazvao dodatni stres i patnju te time ugrozio njegov pravilan psihofizički rast i razvoj u mjeri da je djetetu potrebna psihijatrijska pomoć. Zato je optuženik osuđen i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava.
Riječ je o prvoj pravomoćnoj presudi u vezi kaznenog djela teško ubojstvo ženske osobe (tzv. femicid). U postupku je utvrđeno da je postupanje optuženika imalo rodno uvjetovani motiv, a rod (žena) je bio ključan za počinjenje kaznenog djela. To proizlazi iz činjenice da je kazneno djelo počinjeno prema žrtvi koja je u odnosu na optuženika bliska osoba, a dogodilo se u kontekstu zlostavljanja žrtve kroz duže vrijeme kao posljedica kontrole i dominacije nad žrtvom u vidu ograničavanja slobode kretanja, njezine izolacije i ljubomore. Na rodno uvjetovani motiv upućuju i okolnosti te način počinjenja kaznenog djela. Naime, osim iskazane surovosti i brutalnosti takvo postupanje optuženika upućuje i na ekstremnu kontrolu i posesivnost prema žrtvi. Time optuženik pokazuje da nije samo fizički nasilan, već da je i spreman na ekstremne mjere kako bi ostvario svoju kontrolu.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će jedinstvena kazna zatvora 7 godina i 6 mjeseci na koju je osuđen optuženik ispuniti svrhu kažnjavanja. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti cijenjena je prijašnja neosuđivanost te da je kazneno djelo počinjeno na štetu supruge ostalo u pokušaju. Pored izuzetne pogibeljnosti ovog kaznenog djela za žrtvu (suprugu) nisu nastupile trajne i teške posljedice niti naruženost, a što sve proizlazi iz mišljenja sudskomedicinskog vještaka. Kao otegotne okolnosti cijenjena je jačina ugrožavanja zaštićenih dobara te za kazneno djelo počinjeno na štetu supruge cijenjen je način izvršenja i izbor sredstava za počinjenje djela (što upućuje na ekstremnu brutalnost i okrutnost prema žrtvi). Za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta otegotnim je cijenjena pogibeljnost djela u vidu ozbiljnosti i opasnosti koje djelo predstavlja za maloljetnu žrtvu (kontinuirana emocionalna šteta za dijete), pobude iz kojih je djelo počinjeno te osobine ličnosti optuženika za koje se izjasnio vještak psihijatar (nedostatak empatije i brige za osjećaje drugih, nesposobnost da se nosi sa vlastitim osjećajima). Kod optuženika su prisutne čestice disocijalnog poremećaja ličnosti kojima je zajedničko traumatično, emocionalno i nepredvidivo ponašanje, a u optuženikovom slučaju to su niska tolerancija na frustraciju uz impulzivno ponašanje, agresija uključujući nasilje, smanjen osjećaj krivnje i mogućnost učenja na neugodnim iskustvima kao i sklonost okrivljavanju drugih i racionalizacija ponašanja. To upućuje na zaključak kako optuženik ima smanjenu kontrolu nad ponašanjem i sklonost činjenju nasilnih kaznenih djela. Kod optuženika je utvrđeno postojanje opasnosti od ponovnog počinjenja istog ili sličnog djela zbog čega je izrečena sigurnosna mjera uz kaznu.
Ova kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao žrtvama.
Detaljnije na poveznici: