Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku u odluci o kazni. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Prvostupanjsku je kaznu zatvora u trajanju 14 (četrnaest) godina Visoki kazneni sud preinačio i optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi od lipnja 2022.
Optuženik je osuđen zbog nečovječnog postupanja prema ratnim zarobljenicima za vrijeme oružanog sukoba od studenog 1991. do sredine kolovoza 1992. nanoseći im velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja. Više stotina zarobljenih pripadnika oružanih postrojbi Republike Hrvatske je dovedeno i zatočeno u logore koji su osnovani blizu mjesta Stajićevo i u Sremskoj Mitrovici. Optuženik je, kao jedan od ispitivača, u ovim logorima prilikom ispitivanja ratnih zarobljenika fizički zlostavljao zarobljenike, izlagao ih ponižavajućim postupcima, udarao gumenim crijevima, pendrekom i palicom, stavljao nož po vrat, odobravao stražarima da tuku zarobljenike. Svime time je prisiljavao zarobljenike da daju iskaze kakve njemu odgovaraju. Prilikom ispitivanja 20 poimence navedenih zarobljenika optuženik se iživljavao nad njima i postupao na izrazito okrutan i ponižavajući način, pri čemu im je zadavana iznimna fizička i psihička bol.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio optuženiku što nije do sada kazneno osuđivan, a ni prekršajno kažnjavan. Otegotnim je cijenjeno da je postupao s izravnom namjerom (umišljajem), kao najtežim oblikom kaznene odgovornosti, pobude iz kojih je počinio kazneno djelo (iznuđivanje priznanja za izmišljene zločine kojima bi se pokušala opravdati masovna ubojstva u Vukovaru i drugim gradovima). Nadalje, pravilno je cijenjeno da je optuženik bio visoko vojno i civilno obrazovana osoba – pravnik (istražni sudac na Vojnom sudu u Beogradu), pa tako zasigurno upoznat sa svim propisima i važnim međunarodnim konvencijama, a postupao je suprotno propisima i važećim međunarodnim konvencijama o zaštiti ratnih zarobljenika. Pri počinjenju djela iskazao je izrazitu upornost, bešćutnost i okrutnost, pri čemu je to činio na štetu više oštećenih žrtava koje trpe fizičke i psihičke posljedice njegovog postupanja i više od 30 godina kasnije, zbog čega je šteta prouzročena kaznenim djelom nepopravljiva.
Međutim, Visoki kazneni sud smatra da je kazna zatvora 14 godina neodgovarajuće odmjerena. Naime, s obzirom na ukupnost utvrđenih otegotnih i olakotnih okolnosti, ali i imajući u vidu protek vremena (više od 30 godina) od počinjenja djela, drugostupanjski sud ocjenjuje da će se specijalna i generalna prevencija ostvariti i kaznom zatvora u trajanju od 12 godina.
Preinačenom kaznom zatvora u trajanju 12 godina može se ostvariti svrha kažnjavanja uključujući i jasnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Ovakvom kaznom će se utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo uz promjenu u ponašanju i socijalizaciju. Utjecati će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Detaljnije na poveznici: