Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je svojom presudom, rješavajući povodom žalbe okrivljenika, potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Osijeku kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog ponovljenog nasilničkog ponašanja u obitelji prema bivšoj supruzi, sinu i kćeri i to psihičkim nasiljem koje je kod žrtava prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost te primjenom fizičke sile, za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna te zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtava nasilja u obitelji (bivše supruge i sina) na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 5 metara, u vremenskom trajanju od 6 mjeseci, u koju zaštitnu mjeru je uračunato vrijeme trajanja mjere opreza određene tijekom trajanja postupka (zabrane posjećivanja kuće i zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s bivšom suprugom i sinom). Istom presudom je sin okrivljenika oslobođen od optužbe zbog nasilničkog ponašanja u obitelji prema ocu jer je, braneći sebe i majku, postupao u nužnoj obrani. Ovime je navedena prvostupanjska presuda postala pravomoćna.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je odbio kao neosnovane sve žalbene razloge okrivljenika, s obrazloženjem da je nesporno verbalno nasilje okrivljenika prema članovima obitelji – žrtvama, izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva kod svakog od njih, za što je prvostupanjski sud detaljno dao razloge. Neovisno o ovim utvrđenim posljedicama prema sve tri žrtve nasilja, prvostupanjski je sud pravilno procijenio da je zaštitnu mjeru zabrane približavanja i uznemiravanja potrebno izreći samo u odnosu na bivšu suprugu i sina (ne i u odnosu na kćer koja je navela da se ne boji okrivljenika), jer je prvenstveno nužno spriječiti okrivljenika, ponavljača, u daljnjem činjenju nasilja otklanjanjem mogućih rizika koji bi pogodovali da ponovi prekršaj te da se osigura zaštita zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja, a dodatno, i iz razloga jer su ove dvije žrtve iskazale i bojazan od okrivljenika, što nije od presudne važnosti za izricanje navedene zaštitne mjere, već je odlučno otkloniti svaki mogući uzrok koji bi mogao potaknuti okrivljenika na činjenje novog nasilja.
Po ocjeni Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, već bezuspješno pokušava obezvrijediti i umanjiti vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka i obranu okrivljenikovog sina, ne dovode u sumnju niti činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Detalji na poveznici: https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr/decisionPdf?id=090216ba80cbe369