Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbu optuženika, a prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici i optuženika osudio zbog ubojstva na kaznu zatvora u trajanju jedanaest godina.
Naime, optuženik je osuđen jer je nakon verbalnog sukoba žrtvi noževima zadao osobito teške ozljede, nakon čega je žrtva izašla iz stana na hodnik dozivajući susjede u pomoć i potom uslijed tako zadobivenih ozljeda preminula, a optuženik, nakon što je zakrvavljene ruke obrisao ručnicima i oprao, izišao iz stana i napustio mjesto događaja.
Prvostupanjskom presudom optuženiku je bila izrečena kazna zatvora u trajanju devet godina.
Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je kao olakotno optuženiku cijenio raniju neosuđivanost i bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, a kao otegotno to što je inkriminirano kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, zatim način počinjenja djela kojom prilikom je žrtvi zadao 11 ubodnih te 2 ubodno rezne i 3 rezne rane, a većina tih ozljeda je nastala dok mu je žrtva bila okrenuta stražnjom stranom tijela, što upućuje na njegovu upornost i bešćutnost te to što je prilikom počinjenja djela, kako je to utvrdila sudsko-medicinska vještakinja, žrtva osjećala značajnu razinu straha.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske zaključio je da nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
Naime, sudsko-medicinska vještakinja je utvrdila da je žrtva u kritičnom događaju, koji je trajao neko duže vrijeme, trpjela posebno jake fizičke bolove i patnju koja je bila viša od uobičajene razine patnje kakvu se vidi kod drugih nasilnih smrti, a osjećala je i značajnu razinu straha. Kad se ova okolnost dovede u vezu s brojnošću ozljeda koje je optuženik kritične zgode zadao žrtvi te činjenicom da mu je najveći dio ubodnih ozljeda zadao dok mu je žrtva bila okrenuta stražnjom stranom tijela, u kojem položaju je bio potpuno inferioran, a koje okolnosti, prije svega, upućuju na veliku upornost optuženika u počinjenju djela, ali i izostanak svake empatije prema žrtvi, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju od devet godina koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku se ukazuje kao preblaga i kao takva nije adekvatna da bi se tom kaznom postigla svrha kažnjavanja.
Detaljnije na poveznici: