Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu u odluci o kazni na način da je povisio kaznu izrečenu u prvostupanjskoj presudi (kazna zatvora od jedne godine) te osudio optuženika zbog kaznenog djela silovanja u pokušaju uz primjenu instituta ublažavanja kazne na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske naveo je kako je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio priznanje kaznenog djela, čime je iskazao određenu kritičnost prema djelu i svom ponašanju te je doprinio bržem okončanju postupka, zatim činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju, kao i činjenicu da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola. Također, kao olakotne sud je cijenio i optuženikove osobne i obiteljske prilike odnosno njegov invaliditet, podatak da prima socijalnu pomoć te ima jedno maloljetno dijete o kojem je dužan brinuti i uzdržavati ga, dok mu je kao otegotno cijenio da je do sada pet puta pravomoćno osuđivan i to u tri navrata za kaznena djela protiv imovine, a u dva navrata zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako opravdano državni odvjetnik ističe da je pri odmjeravanju kazne prvostupanjski sud optuženiku precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a istodobno nije u dovoljnoj mjeri cijenio i dao primjereni značaj utvrđenim otegotnim okolnostima, odnosno višestrukoj osuđivanosti osoba, počevši od 2007. pa na dalje, i to kako za istovrsno tako i druga kaznena djela. Stoga je očito da kazne koje su optuženiku za ta djela izrečene, nisu pozitivno na njega utjecale i odvratile ga od daljnjih kriminalnih radnji. Dakle, s obzirom na to da se radi o specijalnom povratniku, nije bilo mjesta da se optuženik primjenom instituta ublažavanja kazne osudi na kaznu zatvora u tako kratkom vremenskom trajanju od jedne godine, nego upravo suprotno, to zahtijeva i opravdava izricanje strože kazne.
Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je naprijed izrečena kazna zatvora adekvatna težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i okolnostima djela te će se tom kaznom postići sve svrhe specijalne i generalne prevencije u kažnjavanju - da se utječe na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela, pri čemu je ovaj drugostupanjski sud imao u vidu i način počinjenja djela koji upućuje na optuženikovu izrazitu upornost budući da je inkriminirano kazneno djelo isti počinio koristeći fizičku inferiornost žene kao žrtve, a djelo je počinjeno u stanu i u prisutnosti treće osobe.
Detaljnije na poveznici: