Visoki kazneni sud objavio je priopćenje u povodu odluke I Kž-us 141/2023. pod naslovom „Visoki kazneni sud ukinuo rješenje kojim su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje dokaza“. U priopćenju je navedeno kako je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kako je riječ o medijski praćenom predmetu, priopćenje je preneseno u nizu članaka.
U povodu teksta „Veliki obrat! Visoki kazneni sud u kraku afere Vjetroelektrane odbio potvrditi poruke Josipe Rimac kao zakonite dokaze“ objavljenom na multimedijalnoj informativnoj platformi www.n1info.hr te u povodu novinskih članaka "VKS jednom rekao da su dokazi iz mobitela Jospie Rimac zakonit dokaz, sada kaže da – nisu“ (www.vecernji.hr); „Visoki kazneni sud odbio potvrditi poruke Josipe Rimac kao zakonite dokaze“, (www.jutarnji.hr); „Obrat. Visoki kazneni sud odbio potvrditi poruke Josipe Rimac kao dokaze“ (www.index.hr); „Novi nevjerojatan obrat. Poruke koje su razmjenjivale Josipa Rimac i Gabrijela Žalac neće se moći koristiti kao dokaz na sudu“ (www.telegram.hr) i drugih radi potpunog informiranja javnosti treba reći sljedeće.
Navedeni novinski članci netočno i tendenciozno interpretiraju odluke Visokog kaznenog suda stvarajući već u naslovu pogrešan dojam o radu suda i konkretnim odlukama, a sve u opreci sa sadržajem i meritumom konkretnih odluka koje je Visoki kazneni sud donio.
Doista, Visoki kazneni sud je u tri predmeta u trima različitim vijećima odlučivao o žalbama okrivljenika podnesenim protiv rješenja kojima su odbijeni prijedlozi obrane za izdvajanje dokaza. Riječ je o predmetima I Kž-eppo 2/2023., I Kž-us 128/2023. i I Kž-us 141/2023. U bitnome, okrivljenici su u sva tri predmeta tvrdili da su osporeni dokazi koje su predlagali izdvojiti nezakoniti tzv. „plodovi otrovane voćke“ pribavljeni na temelju nezakonito izdanih tzv. inicijalnih naloga za provođenje tajnih mjera (posebnih dokaznih radnji). Sve tri prvostupanjske odluke su u izreci bile identične (jer su prijedlozi za izdvajanje bili odbijeni), ali su se razlikovale u postupku koji je prethodio samoj odluci i argumentaciji. Visoki kazneni sud je u predmetu I Kž-us 128/2023. žalbe okrivljenika odbio, a u predmetima I Kž-eppo 2/2023. i I Kž-us 141/2023. prvostupanjske odluke je ukinuo i predmet uputio na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, što znači da o zakonitosti dokaza u ta dva predmeta nije pravomoćno odlučeno.
Konkretno, Visoki kazneni sud je u predmetu I Kž-us 128/2023. potvrdio odluku prvostupanjskog suda, jer je za razliku od druga dva predmeta prvostupanjski sud omogućio obrani uvid u spise suca istrage u kojima se nalaze nalozi i dokumentacija na temelju koje su tzv. inicijalni nalozi izdani. Obrana je zato imala i mogućnost i odgovarajuće vrijeme potrebno da iznese sve bitne argumente na sjednici optužnog vijeća na kojoj se odlučivalo o prijedlogu za izdvajanje dokaza. Prvostupanjski sud je je razmotrio sve argumente obrane koji su u tom predmetu bili izneseni te je s pravom zaključio da tamo izneseni argumenti nisu osnovani. Nasuprot tome, u druga dva predmeta prvostupanjski sud obrani nije omogućio takav uvid niti je potpuno razmotrio tvrdnje obrane o tome jesu li osporeni dokazi derivirani iz saznanja pribavljenih na temelju tih tzv. inicijalnih naloga.
Prema tome, nema riječi o tome da bi Visoki kazneni sud o identičnim pravnim pitanjima donio različite pravne zaključke kako je to preneseno javnosti.
Visoki kazneni sud je u povodu sve tri odluke na svojim mrežnim stranicama objavio priopćenja u prilogu kojih se nalaze cjeloviti tekstovi odluka u anonimiziranom obliku.