Županijski sud u Šibeniku donio je 31. ožujka 2022. presudu kojom je odlučivao o jedanaest točaka optužbe protiv sedmero optuženika zbog kaznenih djela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti koja je prvooptužena počinila kao sutkinja Općinskog suda u Supetru u parničnim postupcima radi stjecanja vlasništva nekretnina na otoku Braču, drugooptuženi i trećeoptuženi kao privremeni zastupnici tuženika ili punomoćnici tužitelja, četvrtooptuženi kao privremeni zastupnik tuženika, a petooptuženi, šestooptuženi i sedmooptužena kao tužitelji u tim predmetima. Županijski sud u Splitu je u pogledu deset točaka optužnice donio osuđujuću presudu protiv šestero optuženika (točke I. – X. izreke), a u pogledu jedne točke optužnice odbio optužbu protiv prvooptužene, drugooptuženog i sedmooptužene (točka XIX. izreke).
Prvostupanjskom presudom prvooptužena je proglašena krivom zbog deset kaznenih djela protiv službene dužnosti, od čega devet kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti (točke I., II., IV.-X. izreke) i jednog takvog djela u pokušaju (točka III. izreke) za koja su joj utvrđene pojedinačne kazne nakon čega je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje pet godina. Drugooptuženi je proglašen krivim zbog deset kaznenih djela protiv službene dužnosti, od čega tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju (točke I., IV. i VI. izreke), šest takvih kaznenih djela u poticanju (točke II., V., VII.- X. izreke) te jednog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti u pokušaju (točka III. izreke) za koje su mu utvrđene pojedinačne kazne nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje pet godina. Trećeoptuženi je proglašen krivim zbog osam kaznenih djela protiv službene dužnosti, i to tri djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju (točke I., IV. i VI. izreke), četiri takva kaznena djela u pomaganju (točke II., V., VII. i VIII. izreke) te jednog kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti u pokušaju (točka III. izreke) za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje četiri godine. Četvrtooptuženi je proglašen krivim zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti u pomaganju (točke IX. i X. izreke) za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje tri godine. Petooptuženi je proglašen krivim zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti od kojih je jedno djelo ostalo u pokušaju (točke III. i IV. izreke), za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora, nakon čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje tri godine. Konačno, šestooptuženi je proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju (točka VII. izreke) za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje dvije godine.
Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i svi optuženici te je spis 25. listopada 2022. dostavljen Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.
Visoki kazneni sud je u povodu žalbi svih stranaka utvrdio da je na štetu svih optuženika povrijeđen kazneni zakon jer je postupanje optuženika, s obzirom na načelo obvezne primjene blažeg zakona, trebalo označiti prema odredbama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., dalje: KZ/11.), a ne prema odredbama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.). Naime, prvostupanjski sud je, proglašavajući optuženike krivima za kaznena djela opisana u točkama I., II., IV.-X., izmijenio činjenični opis inkriminacija kako je bio naveden u optužnici, te je, umjesto inicijalno u optužnici navedenih iznosa imovinske koristi, odnosno štete, izvršio korekciju tih vrijednosti te je u činjenične opise ovih inkriminacija stavio tekst: „u točno neutvrđenoj vrijednosti, svakako većoj od 30.000,00“. Žalba državnog odvjetnika podnesena je isključivo zbog odluke o kazni, što podrazumijeva da je državni odvjetnik prihvatio navedene izmjene činjeničnog opisa tih inkriminacija, a to pak znači da bi u nekom potencijalno ponovljenom postupku vrijedilo načelo zabrane reformatio in peius, odnosno da optuženicima nije moguće suditi za drugačiji činjenični opis. Prema tome, imajući na umu pravni kontinuitet, zbog neodređenih vrijednosti kao bitnog obilježja kaznenog djela, sada bi bila riječ o kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11., a ne o zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. Zbog toga je postupanje optuženika opisano u točkama I., II., IV.-X. izreke pobijane presude preinačeno u pravnoj oznaci. S obzirom na visinu kazne propisanu za kazno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11., te odredbe o zastari, zastara kaznenog progona za navedena kaznena djela nastupila je tijekom 2018., 2019. i 2020. godine. Kako je zastara kaznenog progona zapreka za vođenje kaznenog postupka trebalo je po službenoj dužnosti pobijanu presudu preinačiti na način da je za kaznena djela opisana u točkama I., II., IV.-X. izreke pobijane presude optužba odbijena.
Zbog toga je osuđujuća prvostupanjska presuda dalje razmotrena u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u pokušaju iz točke III. izreke te presude.
Ocjena je Visokog kaznenog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona.
Međutim, Visoki kazneni sud našao je da su opravdani žalbeni navodi u pogledu ispravnosti i potpunosti utvrđenih činjenica. Naime, protivno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je već u dva navrata ukinuo raniju prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, prvostupanjski sud nije na bilo koji način utvrdio vrijednost nekretnina sadržanih činjeničnom opisu inkriminacije iz točke III. izreke pobijane presude, iako je na raspolaganju imao različita dokazna sredstva poput upita poreznoj upravi. Iz tog je razloga, a koji ističu u žalbama prvooptužena, drugooptuženi i trećeoptuženi trebalo pobijanu presudu u odnosu na ovo kazneno djelo ukinuti i predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku. Kako je razlog zbog kojeg je presuda ukinuta od koristi i za petooptuženog, koji se u toj inkriminaciji tereti kao poticatelj, to je pobijanu presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i u odnosu na tog optuženika koji jest podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne u tom smislu. Predmet je upućen Županijskom sudu u Rijeci kao drugom stvarno nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
S obzirom na navedenu odbijajuću presudu i ukidno rješenje to je žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni u cijelosti bespredmetna.
Detaljnije na poveznici: