Visoki kazneni sud Republike Hrvatske djelomično je prihvatio žalbu osuđenika preinačivši prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom su u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku preinačene u odluci o kazni dvije presude Županijskog suda u Zagrebu kojima je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 12 godina i 10 mjeseci te kazna zatvora u trajanju 6 godina koje kazne zatvora su uzete kao utvrđene pa je osuđenik prvostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 godina i 8 mjeseci.
Slijedom navedenog, osuđenik je drugostupanjskom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 18 godina pri čemu mu je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. prosinca 2010. do 16. prosinca 2011., od 20. studenog 2012. do 23. srpnja 2014. te od 4. kolovoza 2015. do 25. studenog 2015., vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 10. prosinca 2010. do 18. srpnja 2011. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 24. srpnja 2014. do 4. kolovoza 2015. te od 4. travnja 2019. pa nadalje.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije pravilno i dostatno cijenio značaj olakotnih okolnosti važnih za odmjeravanje jedinstvene kazne, ali samo onih olakotnih okolnosti koje su utvrđene u pravomoćnim presudama. Ostale olakotne okolnosti na koje osuđenik upire u žalbi ne mogu biti razmatrane niti su od značaja za izricanje jedinstvene kazne zatvora kod obnove kaznenog postupka iz osnove članka 498. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku već eventualno razlog za obnovu postupka po članku 498. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku (aktualna životna dob i pogoršanje zdravstvenog stanja) ili uvjetni otpust (uzorno ponašanje za vrijeme izdržavanja kazne i ponašanje nakon počinjenja djela).
Naime, svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.
Stoga, imajući na umu olakotne okolnosti, osobito visoku životnu dob te narušeno zdravstveno stanje osuđenika kao i otegotne okolnosti, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, trebalo je prihvatiti žalbu osuđenika i osuditi ga na jedinstvenu kaznu zatvora u kraćem trajanju i to u trajanju od 18 (osamnaest) godina u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode.
Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da će se jedinstvenom kaznom zatvora od 18 (osamnaest) godina izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će tako odmjerena kazna utjecati na osuđenika da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela te će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Detaljnije na poveznici: