Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je optuženica oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijenio je kako su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženica počinila kazneno djelo za koje je optužena.
Naime, prvostupanjski sud je u pomnoj analizi svih dokazno važnih činjenica, (uloga optuženice u postupku nabave, angažiranje N. J. i TD F. M., karakter pozivnih natječaja, cijene marketinških usluga prema iskazima svjedoka te činjenica proizašlih iz financijskog vještačenja mr.sc. Z. R. i marketinškog vještačenja prof.dr.sc. M. J. itd.) u potpunosti razjasnio one odlučne činjenice koje su bile od utjecaja na zaključak suda o ne/postojanju kaznene odgovornosti optuženice za predmetno kazneno djelo, a potom i u odnosu na kritički ocijenjenu obranu optuženice, to činjenično stanje, suprotno stavu žalitelja, nije ni pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je kako nije sporno da je društvo F. M. d.o.o. (dalje FM) angažirano za više marketinških usluga na ime i za račun društva H. L. d.o.o.(dalje HL) te kako je neupitno da je do istog angažmana došlo na inicijativu i prijedlog N. R., koji to neskriveno i priznaje, a potvrđuje i N. J., te A. J., koja je bila direktorica marketinga i koja potvrđuje da je R. najprije njoj predložio suradnju s F. M., budući joj je bio nadređen, te da je ona održala inicijalni sastanak s N. J., kada joj je J. prezentirala za što bi sve F. M. mogla biti angažirana. O tome, uostalom, govore gotovo svi svjedoci prve skupine (zaposlenici H. L.), a koji pak suprotno mišljenju žalitelja, ni na koji način ne potvrđuju tezu optužbe da je u angažiranju predmetnog trgovačkog društva uloga optuženice bila presudna i prevladavajuća.
Tako su primjerice, svjedoci N. R. (direktor Ureda …), A. J. (direktorica Sektora …), te T. S. (pomoćnik Predsjednice Uprave) suglasno iskazivali da su njih troje uz Predsjednicu uprave V. B., gotovo svakodnevno imali kolegije na kojima se svakodnevno raspravljalo o svim strateškim i operativnim planovima poslovanja HL-a, tvrdeći da je optuženica u svemu inzistirala na postupanju po točno određenim pravilima i propisima o javnoj nabavi, što se jednako poštivalo i pri izboru FM-e, pri čemu optuženica nije vršila nikakav pritisak za bilo kakvu odluku, pa tako ni u pogledu angažiranja ili preferiranja FM-e. Osim njih, iz iskaza ostalih zaposlenika (niže rangiranih) od prethodnih troje, proizlazi da optužena V. B. nikada nije osobno naredila ili signirala da se za pojedini posao mora odabrati F.M.-a.
Stoga se i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ne može se prihvatiti kao dokazana teza optužbe o odlučujućem utjecaju optuženice na angažman F. M. d.o.o. Sukladno tome pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda "…da rezultati dokaznog postupka jasno ukazuju da je angažman FM od strane HL uslijedio na temelju postupanja po utvrđenoj proceduri i hodogramu nadležnih službi i u skladu sa zakonskim odredbama.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijenio je kako je prvostupanjski sud temeljito analizirao nalaz i mišljenje marketinškog vještaka. Tako prema vještaku prof. dr. sc. M. J., zbog proteka vremena, metodom komparacije s cijenama drugih marketinških agencija nije bilo moguće utvrditi stvarne ili prevladavajuće (tržišne) cijene onih proizvoda i usluga koji su bili predmet poslovnih odnosa u inkriminiranom razdoblju između trgovačkih društava HL i FM, kao i kretanje cijena za proizvode i usluge dobavljača društva FM. U pružanju marketinških usluga ne postoje obvezujući standardi marži tj. razlike u cijeni za one robe i usluge koje su predmet slobodnog trženja u ekonomiji niti postoje općeprihvaćeni standardi ili načela (kao što primjerice postoje računovodstveni standardi) kojih su se tržišni sudionici obvezni pridržavati u trgovanju robama i uslugama. U inkriminiranom razdoblju nisu postojale nikakve javno dostupne smjernice za određivanje marži od strane strukovnih tijela koje objedinjavaju poslovanje marketinških agencija, no i da su postojale takve smjernice, tržišni sudionici ih se ne bi bili obvezni pridržavati. Slijedom navedenog, ne može se zaključiti, da se cijene koje je trgovačko društvo FM zaračunavalo trgovačkom društvu HL nisu kretale u okviru tržišnih cijena, niti da bi posljedično nastala šteta za HL, odnosno ne može se isključiti da su upravo ove cijene koje je FM zaračunala HL bile odgovarajuće tržišnim cijenama.
S druge strane, vještak prof. dr. sc. M. J., iskazao je da u odnosu na financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da su svi ugovoreni i naručeni poslovi stvarno i izvršeni, cijeneći sa stajališta svoje marketinške struke, uzimajući pritom u obzir djelatnost HL, zaključno može reći da su ovi poslovi, odnosno taj kreativni koncept i dizajn bili poslovno opravdani, jer različita kreativna rješenja kao i svi ostali marketinški napori trebaju imati za posljedicu poboljšanje poslovanja, te poslovnih učinaka i rezultata.
Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako teza optužbe da je optuženica znala da FM nakon sklapanja poslovnih odnosa ispostavlja račune s neosnovano većim cijenama od onih koje je na tržištu za posao iste kvalitete HL mogla dobiti od drugih dobavljača, nema uporišta u izvedenim dokazima. Kraj činjenice da niti vještaci kao stručne osobe nisu mogli reći da plaćene cijene ovdje nisu tržišne i da su naprotiv moguće bile upravo tržišne, da niti djelatnici marketinga tijekom cijele višegodišnje poslovne suradnje nisu uočili bilo kakva odstupanja u tom pogledu, doista je iluzorno tvrditi da je optuženica znala da je HL neosnovano plaćao veće cijene od tržišnih.
Detaljnije na poveznici: