Županijski sud u Zagrebu pod točkom I izreke rješenja odbio je prijedlog trojice okrivljenika za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza zapisnika o prvom ispitivanju jednog od okrivljenika s DVD medijem na kojem je sadržana snimka ispitivanja, elektroničkog dopisa uz koji je županiji dostavljena pisana ostavka jednog od okrivljenika na dužnost župana, zatim izvješća nadležne policijske uprave u kojem su sadržani rezultati provođenja posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku prema jednom od okrivljenika kao i rezultata primjene posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku koje su se primjenjivale prema jednom od okrivljenika na temelju više naloga suca istrage i to snimki razgovora i razgovora na način kako je pobliže navedeno u pobijanom rješenju te poseban omot 1 - CD mediji na kojima su sadržani rezultati posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku koje su se provodile prema jednom od okrivljenika na temelju više naloga suca istrage. Protiv točke I izreke prvostupanjskog rješenja jedan od okrivljenika podnio je žalbu. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu tog okrivljenika kao neosnovanu.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako nisu osnovani navodi žalitelja da je "provođenje bilo kakvih posebnih dokaznih radnji nad žaliteljem kao građaninom od 29. rujna do 22. prosinca 2020. bilo bez zakonskog osnova i u odnosu prema njemu-bez ikakvog postupovnog akta o tome", jer za navedeno razdoblje nad tim okrivljenikom posebne dokazne radnje nisu bile određene, već su iste određene nalogom suca istrage Županijskog suda u Zagrebu za razdoblje do 23. ožujka 2021., gdje su navedene i obrazložene okolnosti koje su bile temelj za izdavanje naloga za primjenu posebnih dokaznih radnji, između ostalog i telefonski kontakt žalitelja i M. S. od 29. rujna 2020. čiji sadržaj je jasno izložen i analiziran od strane suca istrage.
U cijelosti je promašen žalbeni navod da nakon "slučajnog" nalaza okrivljenik ostaje pod "slučajnim" nadzorom (bez naloga) skoro puna tri mjeseca, jer iz sadržaja prvog naloga o provođenju posebnih dokaznih radnji protiv žalitelja iz članka 332. stavka 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku jasno je i nedvojbeno utvrđeno za koje razdoblje je predmetni nalog izdan, kao i da, suprotno navodu žalitelja, člankom 335. stavkom 6. Zakona o kaznenom postupku nije propisan rok u kojem policija državnom odvjetniku dostavlja podatke i obavijesti koje upućuju na neko drugo kazneno djelo i počinitelja iz članka 334. Zakona o kaznenom postupku.
U odnosu na navode žalitelja kako "poštivanje zakonske procedure nije jamstvo zakonitosti konkretnog dokaza", pojašnjavajući kako postupanje policije i tužitelja prema žalitelju predstavlja "sredstvo legitimacije očitog psihičkog pritiska tijela kaznenog progona na okrivljenika da prizna počinjenje djela", čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja vlastitu interpretaciju i analizu događaja prvog ispitivanja okrivljenika, koje je u suprotnosti sa utvrđenjima prvostupanjskog suda.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske suglasan je u cijelosti, protivno stavu žalitelja, s utvrđenjima prvostupanjskog suda kako postupanja koja su prethodila ispitivanju žalitelja predstavljaju uobičajeni hodogram poduzimanja radnji prema uhićenicima odnosno okrivljenicima u zadanim zakonskim rokovima i okvirima, koje prema sasvim uobičajenoj proceduri dovode do provođenja dokazne radnje ispitivanja okrivljenika. Također, nakon reprodukcije snimke prvog ispitivanja žalitelja po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, osim što je poštivana zakonom propisana procedura, u konkretnom slučaju nema postupanja koja bi upućivala na prisilu ili pritisak na okrivljenika, kao oblika utjecaja na njegovu slobodnu volju prilikom davanja iskaza. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva žalitelj, jer svaki kazneni postupak ima svoje specifičnosti pa se prilikom razmatranja praksa Europskog suda za ljudska prava i to valja uzeti u obzir, no pritom treba cijeniti sve okolnosti pojedinog kaznenog postupka.
U konačnici, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje neosnovanim žalbeni navod kako je podnošenje ostavke žalitelja na mjesto župana putem e-maila tužitelja, pola sata prije ponoći "rezultat opisanog nedopuštenog psihičkog pritiska." Naime, elektronički dopis od 10. rujna 2021. uz koji je dostavljena pisana ostavka žalitelja na dužnost župana ne predstavlja dokaz u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku, obzirom da tim dopisom okrivljenik samo disponira mjestom župana, no podnošenje ostavke, osim što ukazuje na stupanj njegove moralne odgovornosti, u kaznenom postupku se ne dokazuje kaznena odgovornost.
Detaljnije na poveznici: