Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu osuđenika i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka. Osuđenik izdržava jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 godine zbog više kaznenih djela iz više različitih presuda koje su pobijanom presudom objedinjene.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako je prvostupanjski sud ispravno naveo okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u postupku individualizacije kazni izrečenih u presudama čije preinačavanje u odluci o kazni je predmet ovog postupka, a potom je uvažavajući posebnosti ličnosti višestrukog počinitelja kaznenih djela i ukupnost počinjenih kaznenih djela osuđeniku pravilno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 22 (dvadeset dvije) godine, koja je veća od pojedinačno utvrđenih, a ne doseže njihov zbir.
Naime, radi se o višestrukom počinitelju različitih kaznenih djela i to protiv imovine (prijevara) i protiv gospodarstva (prijevara u gospodarskom poslovanju) koje kriminalno ponašanje je kulminiralo udruživanjem za počinjenje kaznenih djela te pomaganjem u teškom ubojstvu i ubojstvu koja kaznena djela je činio od ožujka 2008. pa do kraja 2008. što upućuje na izrazitu upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, a sve s ciljem postizanja materijalne koristi.
Stoga, imajući na umu osobine ličnosti osuđenika, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, o svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 22 godine izražena je jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te će tako odmjerena kazna utjecati na osuđenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao što će utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako se, suprotno žalbenim navodima osuđenika, kod odmjeravanja jedinstvene kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ne utvrđuju nove činjenice koje bi bile odlučne za odmjeravanje kazne već se uzimaju u obzir samo činjenice koje su utvrđene u kaznenim postupcima i presudama koje su predmet objedinjavanja pri čemu odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela. Osim toga, svrha tog instituta nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.
Detaljnije na poveznici: