Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je prihvatio žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dalje: USKOK, preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci u odluci o kazni osudivši optuženog D.R. zbog kaznenog djela zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od tri godine pod uvjetom da optuženik ne počini novo kazneno djelo. Žalba optuženika odbijena je kao neosnovana. Prvostupanjskom presudom optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od jedne godine.
Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je u pravu USKOK kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženom D. R. precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a istodobno nije pravilno vrednovao otegotne okolnosti te mu je izrekao preblagu kaznu. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženom D. R. kao olakotno cijenio činjenicu da ranije nije osuđivan, kao i višegodišnji protek vremena (11 godina) od počinjenja djela, a u međuvremenu protiv njega nije pokrenut neki drugi postupak, dok mu je kao otegotno cijenjena društvena opasnost djela. Za predmetno kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine predstavlja adekvatnu društvenu osudu za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela te je primjerena težini počinjenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela, pa će se tom kaznom postići svi oni ciljevi specijalne i generalne prevencije.
Ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio stav USKOK-a da se optuženiku treba izreći bezuvjetna kazna zatvora, koju ovaj žalitelj nalazi opravdanom ističući dodatne otegotne okolnosti odnosno činjenicu da je optuženik kao gradonačelnik G. C. iskoristio svoj društveni položaj i povjerenje građana, kao i da su njegove pobude bile stjecanje imovinske koristi za svoje društvo S. d.o.o. koje je zaključenjem dva ugovora ostvarilo s G. C. steklo veliku imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 720.000,00 kuna, jer su te okolnosti sadržane u činjeničnom opisu djela te ih prvostupanjski sud nije mogao ponovno kao negativne vrednovati i prilikom odmjeravanja kazne optuženiku.
Detaljnije na poveznici: