Visoki kazneni sud potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu u kaznenom postupku protiv trojice optuženika zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbe državnog odvjetnika i dvojice optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu kojom su trojica optuženika proglašeni krivima zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja te su im izrečene kazne zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, pet godina i šest godina.

Tako je ocijenio kako nije u pravu optuženi A. M. kad u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, s obzirom na to da je odbio njegov zahtjev da mu se pisano prevede iskaz optuženog R. G. te iskazi svjedoka M. J. i S. J., povrijedio članak 8. stavak 6. ZKP/08., kao i članak 3. Direktive 2010/64 EU koja propisuje osiguranje pisanog prijevoda svih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja prava optuženika koji ne razumije hrvatski jezik, na koji način su mu povrijeđena njegova konvencijska, ustavna i zakonska prava te mu je onemogućeno da na ravnopravan način sudjeluje u postupku.  

Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijenio je kako je prvostupanjski  sud, na temelju izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, svakog posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio da se u njihovom ponašanju ostvaruju objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja za koje djelo ih je proglasio krivim.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako je u odnosu na žalbe optuženog A. M. i optuženog Z. E. zbog oduzimanja imovinske koristi prvostupanjski sud ispravno utvrdio visinu imovinske koristi koju su optuženici stekli počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela, a optuženi Z. E. i od drugog kaznenog djela. Prema tome, imajući na umu kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, sud je pravilno i zakonito od optuženika oduzeo imovinsku korist, pa je suprotno žalbama optuženika, ta odluka u svemu zakonita i pravilna.

Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud optuženom R. G. kao olakotno cijenio osobne i obiteljske prilike odnosno činjenicu da je oženjen i ima troje maloljetne djece, raniju neosuđivanost kao i činjenicu da je iskreno priznao počinjenje djela te time doprinio bržem okončanju postupka, a otegotno da se radilo o velikoj količini droge kokain i da je počinjenjem djela ostvarena velika imovinska korist. Optuženom A. M., kao olakotno prvostupanjski sud je cijenio uredne osobne i obiteljske prilike odnosno činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, a kao otegotno mu je cijenio raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo, iskazanu upornost prilikom počinjenja djela kao i veliki iznos pribavljene imovinske koristi ostvarenu od počinjenog djela. Optuženom Z. E., kao olakotno prvostupanjski sud je također cijenio uredne osobne i obiteljske prilike odnosno činjenicu da skrbi o bolesnoj majci, raniju neosuđivanost, a kao otegotno mu je cijenio da se radilo o velikoj količini droge kokain i da je prodajom te droge ostvarena velika imovinska korist, te činjenicu da je inkriminirano kazneno djelo počinio kao carinik koji je trebao štititi interes Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako je suprotno iznesenim tvrdnjama USKOK-a,  ispravno prvostupanjski sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa u tom smislu nije podcijenio značaj naprijed utvrđenih otegotnih okolnosti, a niti je precijenio utvrđene olakotne okolnosti.   

Detaljnije na poveznici: