Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je prihvatio žalbu optuženika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Rijeci. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
Optuženik je osuđen jer je 2014. prouzrokovao prometnu nesreću kojom je prouzročio smrt dvije osobe. Upravljao je osobnim vozilom s koncentracijom od najmanje 1,48 g/kg alkohola u krvi. Vozio je kroz centar grada brzinom od najmanje 95 km/h, dvostruko većom brzinom od dozvoljene. Dolaskom na obilježeni pješački prijelaz zbog prevelike brzine unatoč crvenom svjetlu na semaforu za njegov smjer kretanja nije zaustavio vozilo ispred pješačkog prijelaza. U tom trenutku dvojica pješaka su prelazila pješački prijelaz. Nastavio se kretati istom brzinom te je udario prednjim dijelom vozila u dvojicu pješaka. Od siline udara obojica pješaka su nabačena na vozilo, a potom odbačena na nogostup. Zadobili su mnogostruke prijelome i obojica preminula na mjestu nezgode.
Prvostupanjskom je presudom osuđen na kaznu zatvora 9 (devet) godina.
Visoki kazneni sud je preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženika osudio na kaznu zatvora 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju 3 (tri) godine dulje od izrečene kazne zatvora.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost te obiteljski status (dvoje maloljetne djece). Pravilno je otegotnim cijenjena kriminalna količina u postupanju optuženika jer je svojom vožnjom prekršio tri zakonske odredbe (alkohol, brzina i crveno svjetlo na semaforu), a nakon nesreće nije stao i makar pokušao pružiti pomoć stradalima. Žrtve su imale 50 i 47 godina i iza njih su ostala djeca. Međutim, Visoki kazneni sud je zaključio da su premalo vrednovane utvrđene olakotne okolnosti. Optuženik je barem djelomično priznao kršenje određenih zakonskih odredbi, odnosno da se kretao brzo, gotovo dvostruko više od dopuštene brzina. Od počinjenje djela proteklo je osam godina, a podaci o ranijem životu i obiteljskom statusu optuženika su premalo cijenjeni. Zato je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni. Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju tri godine će otkloniti okolnosti koje omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a mjera je razmjerna s težinom počinjenog djela i stupnjem počiniteljeve opasnosti.
Visoki kazneni sud smatra da će se upravo ovom preinačenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Takva kazna je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanje jasne i nedvosmislene društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela. Kaznom će se ponajprije djelotvorno utjecati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale građane da razviju i učvrste svijest o tome da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
Detaljnije na poveznici: