Stupanjem na snagu Zakona o mirenju stvorene su formalne pretpostavke za primjenu mirenja u praksi rješavanja sporova u Republici Hrvatskoj.
Mirenje je specifičan oblik posredovanja u sporu između stranaka nad kojim one imaju potpunu kontrolu, a posebice nad njegovim rezultatom. Odatle i odgovornost stranaka za uspjeh, odnosno neuspjeh mirenja.
Dva su osnovna smjera kojim stranke mogu riješiti svoj spor.
Prvi smjer je građanski parnični postupak kao opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih građanskih prava koju pruža državna pravosudna organizacija. Drugi smjer je izabiranje mirenja kao načina rješavanja spora prije započinjanja sudskog postupka ili tijekom samog sudskog postupka.
Hoće li stranke u sporu izabrati jedan ili drugi smjer ovisi samo o njima, odnosno hoće li prepoznati činjenicu da je u postupku mirenja konačni način rješenja spora u njihovim rukama što jasno ukazuje na prednost mirenja u odnosu na druge vrste rješavanja sporova.
Cilj je mirenja, ne samo rješavanje međusobnog spora na obostrano zadovoljstvo, već ujedno osiguranje očuvanja dobrih odnosa stranaka u budućnosti posebice kada se radi o sporovima vezanim za obitelj, susjede, poslovne partnere, dugoročne ugovore i drugo.
Radi osnovnih informacija i kao pomoć u tim postupcima, Ministarstvo pravosuđa izradilo je Vodič kroz mirenje.
