Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenik oslobođen optužbe za nasilje u obitelji jer po stavu prvostupanjskog suda, nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, a s obzirom da je žrtva promijenila iskaz pred sudom dok drugih relevantnih dokaza nije bilo. Naime, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, odnosno, pogrešno utvrdio odlučne činjenice, zanemarivši iskaz žrtve nasilja koji je dala na Zapisnik o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji (koji je zakonit dokaz), neposredno nakon predmetnog događaja. Svjedokinja je drugačije iskazivala pred sudom, poričući da ju je suprug napao kako je to opisala na ispitivanju u policijskoj postaji, navodeći kao razlog drugačijeg iskazivanja: „to sve nije istina te se ne slažem s pročitanom izjavom, to nije ni postojalo.“ Ovakav odgovor upitane žrtve u odnosu na sadržaj predmetnog policijskog zapisnika, bez sudske ocjene vjerodostojnosti ne može se smatrati ocjenom dokaza u smislu 88. st. 2. PZ-a, s obzirom da je sud bio dužan dati ocjenu tog dokaza i razloge prihvaćanja ili ne prihvaćanja tog dokaza kao vjerodostojnog.