Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je prihvatio žalbu USKOK-a i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu. Također, djelomično je prihvaćena žalba jednog od optuženika, kao i druge osobe, te je preinačena odluka o oduzimanju imovinske koristi. Time je postala pravomoćna presuda kojom su troje optuženika proglašeni krivima za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, primanja mita, davanja mita, pranja novca, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, utaje poreza ili carine, povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.
To se odnosi na osudu da je prvi optuženik (pročelnik gradskog ureda) od početka 2006. do kolovoza 2013. dogovorio s trećim optuženikom (direktorom trgovačkog društva) da će mu osigurati poslove čišćenja klimatizacijskih i ventilacijskih sustava sportskih dvorana Grada u cilju pribavljanja značajne nepripadne dobiti trgovačkom društvu. Kako bi omogućio da na javnom nadmetanju upravo ovo trgovačko društvo dobije navedene poslove, prvi optuženik je osigurao da se u natječajnu dokumentaciju uvrste brojni uvjeti koje zadovoljava upravo to društvo zbog čega je ponuda ovog društva na javnom nadmetanju izabrana kao najpovoljnija. Potom, kako bi realizirali dogovor najprije je prvi optuženik s trećim optuženikom, a u svrhu realizacije cijelog posla, dogovorio da će osigurati da se ne vrši nadzor i kontrola izvršenja poslova čišćenja, što je i realizirano na način da je na traženje prvog optuženika drugo optužena (stručna savjetnica gradskog ureda) bez ikakvog nadzora i bez provjere putem dokumentacije jesu li usluge doista izvršene, dokumentaciju potpisivala i na njoj navela da su usluge izvršene, znajući da to nije istina. Mnogi od tih poslova nisu bili obavljeni, ali su naplaćeni, a prvi optuženik je zauzvrat primio mito kroz plaćene troškove putovanja, hotelskog smještaja i ribolova, kao i plaćene troškove putovanja članovima njegove obitelji, u sveukupnom iznosu od najmanje 176.869,20 kuna te je primio i točno neutvrđeni iznos novca. Ovakvim postupanjem omogućili su trgovačkom društvu naplatu sveukupnog iznosa od 52.383.814,88 kuna iako je izvedeno radova u vrijednosti najviše 13.434.393,40 kuna, na koji način je oštećen Grad, a pribavljena nepripadna dobit trgovačkom društvu od najmanje 38.949.421,48 kuna.
Osim toga, presuda se odnosi i na osudu trećeg optuženika da je prividnim poslovima zametnuo izvor protupravne imovinske koristi pribavljene trgovačkom društvu ranije opisanim kaznenim djelom na koji način je počinio kazneno djelo pranje novca, zatim na osudu ovog optuženika za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo utaje poreza ili carine te za povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.
Prvostupanjskom je presudom prvi optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 4 (četiri) godine, druga optuženica je osuđena na kaznu zatvora jedna godina uz rok provjeravanja pet godine (uvjetna osuda), a treći optuženik je osuđen na jedinstvenu kazne zatvora 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci. Visoki kazneni sud je preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu u odnosu na sve optuženike te osudio prvog optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, drugu optuženicu osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora 1 (jedna) godina te trećeg optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora 7 (sedam) godina.
Prvom optuženiku je na ime proširenog oduzimanja imovinske koristi naložena predaja nekretnina u vrijednosti 730.016.11 eura, pokretnine u vrijednosti 6.529,00 eura te mu je naloženo platiti u korist Republike Hrvatske 344.336,52 eura. Trećem optuženiku je naloženo na ime oduzete imovinske koristi u visini 4.325.851,11 eura predati nekretnine i platiti Republici Hrvatskoj 4.026.300,55 eura.
Visoki kazneni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kazne u prekratkom trajanju. U odnosu na prvog optuženika za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pravilno je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje (izravna namjera), dugo vremensko trajanje protupravnog ponašanja od gotovo osam godina, izraženu kriminalnu volju i krajnju nezasitnost u pribavljanju protupravne imovinske koristi te nastupjelu posljedicu ovog kaznenog djela koja se ogleda u ogromnom iznosu pribavljene protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo, koja daleko premašuje zakonski minimum od 60.000,00 kuna, za kvalificirani oblik ovog kaznenog djela, odnosno visinu štete koja je nastala za Gradski proračun. Cijenjeno je i da je u inkriminirano vrijeme, kada je kao pročelnik Gradskog ureda bio u poslovnom odnosu s treće optuženim, s istim osnovao zajedničko trgovačko društvo. U odnosu na kazneno djelo primanja mita osnovano je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao otegotnu okolnost motiv za počinjenje kaznenog djela, u vidu osobne koristi, dok mu se maksimalan stupanj krivnje ne može cijeniti kao otegotna okolnost jer je ovo kazneno djelo moguće počiniti samo sa stupnjem krivnje izravna namjera. Kao olakotnu okolnost za oba kaznena djela osnovano mu je prvostupanjski sud cijenio protek vremena od počinjenja kaznenih djela, dok mu je po ocjeni ovog suda drugog stupnja trebao kao olakotnu okolnost cijeniti neosuđivanost.
Drugoj optuženoj osnovano je kao otegotna okolnost cijenjena duljina trajanja protupravnog ponašanja u trajanju od gotovo osam godina, visina pribavljene protupravne imovinske koristi trgovačkom društvu, te visina štete za proračun Grada Zagreba, koja znatno premašuje zakonski minimum. Kao olakotne okolnosti sud prvog stupnja je pravilno cijenio činjenicu da protupravnom radnjom za sebe nije ostvarila nikakvu imovinsku korist, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, neosuđivanost te teško narušeno zdravstveno stanje.
Ni prvom optuženiku ni drugoj optuženoj ne treba kao olakotnu okolnost cijeniti da je riječ o osobama zrele životne dobi jer upravo osobe u takvoj životnoj dobi trebaju još više korigirati svoje ponašanje u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
Visoki kazneni sud je mišljenja da se u odnosu na drugo optuženu svrha kažnjavanja ne može postići uvjetnom osudom, već isključivo kaznom zatvora i to u trajanju od jedne godine, a cijeneći jačinu povrede zaštićenog dobra te stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, jer se bez njene bitne uloge koju je imala u počinjenju kaznenog djela za koje je proglašena krivom, ne bi mogla realizirati niti kaznena djela prvog i treće optuženog.
Trećem optuženiku za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti osnovano je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio da je kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje (izravnom namjerom), vremensko trajanje protupravnih radnji od gotovo osam godina, upornost i kriminalnu volju u protupravnom postupanju, visinu pribavljene protupravne imovinske koristi, koja znatno premašuje zakonski minimum od 60.000,00 kuna. Za kazneno djelo davanja mita cijenjena je činjenica da je podmićivanje bilo višekratno, a u odnosu na kazneno djelo pranja novca maksimalni stupanj krivnje, svijest i volju, visinu imovinske koristi ostvarenu kaznenim djelom koja znatno premašuje propisani zakonski minimum od 60.000,00 kuna. Za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju osnovano mu je cijenjena upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju, visina pribavljene imovinske koristi koja također i u odnosu na ovo kazneno djelo znatno premašuje propisani zakonski minimum. Za kazneno djelo utaje poreza ili carine također mu je osnovano prvostupanjski sud cijenio visinu smanjenja porezne obveze velikih razmjera koja znatno premašuje zakonski minimum od 60.000,00 kuna, maksimalan stupanj krivnje, duljinu protupravnog postupanja, te u odnosu na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga maksimalan stupanj krivnje, kao i da je protupravno postupanje nalagao djelatnicima svoje firme. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud mu je osnovano cijenio protek vremena od počinjenja kaznenih djela. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kao otegotnu okolnost trećem optuženom sud prvog stupnja nije mogao cijeniti poticanje, jer je ta okolnost već sadržana u zakonskom opisu kaznenog djela te tako i cijenjena.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo ovako postrožene kazne, odnosno kazne u ovakvom trajanju, u odnosu na sve optuženike, primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i njihovim osobnostima. Imajući s jedne strane u vidu težinu počinjenih kaznenih djela, visinu pribavljene imovinske koristi, duljinu inkriminiranog perioda, koja ukazuje na upornost i kriminalnu volju u protupravnom postupanju, pogibeljnost takvih djela, te s druge strane i olakotne okolnosti u odnosu na svakog od optuženika, takvim će se kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva. Kazna će utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela. Utjecat će i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano te da počinitelji imovinskih i koruptivnih kaznenih djela neće moći uživati u nezakonito stečenoj imovinskoj koristi. Istovremeno će se pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava.
Detaljnije na poveznici: