Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu optuženice te preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Karlovcu, dok je u ostalom dijelu žalbu optuženice odbio. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženica proglašena krivom zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju.
Optuženica je osuđena jer je žrtvi, u namjeri da ga usmrti, dala da popije tekućinu iz boce mineralne vode „Jana“ u kojoj se nalazio sok, a u koju je potajno stavila tekućinu protiv smrzavanja – antifriz, znajući da ta tekućina sadrži otrovnu supstancu. On je popio piće, ne sumnjajući da se u njemu nalazi otrovna supstanca, zbog čega mu je tijekom noći pozlilo te je odvezen u bolnicu i hospitaliziran zbog upale moždane ovojnice i zatajenja bubrega. Nalazio se u teškom i po život opasnom zdravstvenom stanju, a život mu je spašen samo zahvaljujući pravovremenom i intenzivnom liječenju.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona te da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
No, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinačio je u odluci o kazni prvostupanjsku presudu kojom je optuženica bila osuđena na kaznu zatvora u trajanju 15 (petnaest) godina i smanjio joj kaznu. Osudio je optuženicu na kaznu zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina.
Naime, prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženici kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, a kao otegotno nepostojanje razloga za počinjenje djela, dobru pripremu i organiziranost u počinjenju djela koja se očitovala u osiguranju alibija te brisanje tragova komunikacije u mobitelu i korištenje posebnog broja preko kojeg je komunicirala s žrtvom, zatim postupanje nakon počinjenja djela i uvjeravanje žrtve da mu nije ništa, kao i izostanak svake empatije prema žrtvi te činjenicu da je postupila s izravnom namjerom.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je počinjenje djela s izravnom namjerom sadržano u činjeničnom opisu, kao subjektivno obilježje kaznenog djela, s obzirom na to da izvršenje kaznenog djela teškog ubojstva na podmukao način po prirodi stvari pretpostavlja da je počinjeno s izravnom namjerom. Zbog toga tu okolnost nije prvostupanjski sud mogao ponovno vrednovati otegotnim. Osim toga, prvostupanjski je sud precijenio ostale utvrđene otegotne okolnosti te je optuženoj izrekao prestrogu kaznu zatvora, imajući na umu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, za koji zakon omogućava i izricanje blaže kazne od one koja je za to djelo propisana.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske izrečena kazna zatvora u trajanju 12 (dvanaest) godina primjerena je težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optužene i okolnostima djela te će se njome postići ciljevi generalne i specijalne prevencije. Osim toga, tom kaznom će se postići pravednost kažnjavanja, za teške oblike kaznenih djela, ali i omogućiti optuženoj ponovno uključivanje u društvo.
Detaljnije na poveznici: