Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbama USKOK-a i sedmorice optuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, djelomično je prihvatio žalbu optuženog H.M. i u odnosu na njega ukinuo prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu, na ponovno odlučivanje.
Nadalje, djelomično je prihvaćena žalba optuženog D.S. te preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, a posljedično i u odluci o kazni pa je optuženi D.S., za kazneno djelo pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. U odluci o kazni preinačena je presuda i u odnosu na optuženog D.M. koji je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. U preostalom dijelu žalbe USKOK-a i svih optuženika odbijene su kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena.
Prvostupanjskom presudom optuženi D.M. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 godina zbog kaznenih djela zločinačko udruženje, produljeno kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, optuženi B.Š. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, optuženi L. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i optuženi J. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 godina zbog kaznenih djela zločinačko udruženje i dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja, optuženi I. Š. i optuženi H.M. na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u sastavu zločinačkog udruženja te optuženi D. S. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina zbog kaznenih djela zločinačko udruženje te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja.
U odnosu na preinačeni dio presude ovaj sud ocijenio je kako je u pravu optuženi D.M. kada ističe da je prvostupanjski sud, time što mu je za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 godina izrekao prestrogu kaznu, s obzirom da je proglašen krivim zbog posredovanja u prodaji 4,85 g droge heroin, te mu je, također, izrekao i prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Naime, navedena količina droge koja je optuženiku stavljena na teret doista nije velika, pa je, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, bez obzira na njegovu raniju višekratnu kažnjavanost za kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prodaje droga, utvrđena kazna zatvora za inkriminirano kazneno djelo u trajanju od 6 godina, prestrogo odmjerena. Slijedom toga, u odnosu na tog optuženika valjalo je preinačiti i jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 11 godina na koju ga je osudio prvostupanjski sud, na način da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 godina.
U odnosu na optuženog D.S. valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, s obzirom na to da je ovaj drugostupanjski sud promijenio zakonsku kvalifikaciju djela te, kako je isti u međuvremenu rehabilitiran, pa se ima smatrati neosuđivanom osobom, optuženi D.S. za inkriminirano kazneno djelo osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina koja je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, primjerena težini počinjenog kaznenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela te će se njome postići sve predviđene svrhe i ciljevi generalne i specijalne prevencije.
U odnosu na potvrđujući dio prvostupanjske presude u bitnome valja istaknuti kako nije u pravu optuženi D.M. kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, a radi se o nalozima suca istrage koji, po mišljenju tog optuženika, ne sadrže sve zakonom predviđene podatke te nisu dostatno obrazloženi, zbog čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Visoki kazneni sud smatra kako je prvostupanjski sud usvojio one dokazne prijedloge optuženika za koje je ocijenio da su važni i nužni za pravilno presuđenje, a odbio one dokazne prijedloge za koje je zaključio da nisu važni za odlučivanje.
Konačno, u odnosu na žalbu državnog odvjetnika protiv odluke o kaznama, i po mišljenju Visokog kaznenog suda, a polazeći od svrhe kažnjavanja, nema mjesta postrožavanju, kako pojedinačno utvrđenih kazni koje je prvostupanjski sud izrekao optuženicima tako i jedinstvenih kazni zatvora jer takve kazne u sebi sadrže dostatnu količinu društvene osude za počinjena kaznena djela, te će se njima, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja.
Detaljnije na poveznici: