Visoki kazneni sud djelomično ukinuo, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu u kaznenom postupku protiv šestorice optuženika zbog više kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmatrajući žalbe državnog odvjetnika i šestorice optuženika donio je presudu kojom je djelomično ukinuo, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu u kaznenom postupku koji se vodio zbog više kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako, unatoč tome što je prvostupanjski sud postupio protivno imperativnoj zakonskoj odredbi koja nalaže da otpravljena presuda mora odgovarati potpuno presudi koja je izrečena, nisu ostvarene povrede odredaba kaznenog postupka na koje upiru žalbe svih optuženika. Naime, pojedinim konkretizacijama činjeničnih navoda nije prekoračena optužba na način da bi se optuženicima dodavala ili suštinski mijenjala kriminalna količina.

Nadalje, neosnovani su žalbeni prigovori optuženog R. i optužene V. koji se odnose na navodno počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u pogledu promjene datuma jedne od inkriminiranih aktivnosti. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda vremensko preciziranje jedne od inkriminiranih radnji na način da se sukladno sadržaju izvedenih dokaza utvrdi da je radnja počinjena 18. veljače 2020., a ne 17. veljače 2020., ne predstavlja prekoračenje optužbe, niti narušava njezin objektivni identitet. Ovo stoga što se opisanim načinom ne dovodi u pitanje vremenski okvir kada se inkriminirani događaj, prema optužnici, dogodio. Isto tako, navedeni kao promijenjeni, konkretizirani dio optužnice ne predstavlja odlučnu činjenicu koja bi dovela u pitanje bilo koji bitni element terećenog kaznenog djela, niti to djelo takvom konkretizacijom biva drugo ili drugačije kazneno djelo.

Osim toga, ocjena je ovog suda kako nisu u pravu optuženici kada u žalbama tvrde da je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog jer u presudi nisu navedeni razlozi o zločinačkoj organizaciji kao odlučnoj činjenici predmetne inkriminacije, kao i o činjenici kopanja rupa i postavljanja bačvi u suhozidu, te stavljanja droge u bačve. Naime, sud je u svojoj odluci naveo razloge slijedom kojih nalazi utvrđenim kako postojanje zločinačkog udruženja, tako i činjenje optuženika glede pripreme mjesta za skrivanje i odlaganje droge, koje razloge kao takve optuženici ne prihvaćaju. Utoliko uvodno navedeni žalbeni prigovori optuženika u suštini dovode u pitanje potpunost i točnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne uvodno označenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je kako identitet optužbe nije povrijeđen, poglavito u aspektu njezinog prekoračenja kada prvostupanjski sud sukladno izvedenim dokazima zaključi da suoptuženici R., F. i V. nisu postupali "…po uputama i optuženog K. A.. B.…", pa taj dio inkriminacije ispusti u činjeničnom opisu istog djela u prvostupanjskoj presudi. Identitet optužbe sukladno navedenom nije doveden u pitanje niti kada sud kao nedokazane iz činjeničnog opisa djela ispušta navode optužnice da su optuženi R. i optužena V. dana 14. veljače 2020. otputovali u R. S. i otud prokrijumčarili drogu u Republiku Hrvatsku. Naime, bitna povreda na koju ukazuju navedeni optuženici odnosi se na prekoračenje optužbe u smislu dodavanja kriminalne količine ili navođenja drugačijih modaliteta počinjenja koje bi terećeno kazneno djelo činilo drugim ili drugačijim, a ne na redukciju, smanjenje kriminalne količine, što je konkretno slučaj.

Međutim, osnovano optuženi B. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. nalazi u činjenici da mu je prvostupanjski sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora na način da mu je opozvao raniju djelomičnu uvjetnu osudu, a da na raspravi nije izveo dokaz pribavljanjem i čitanjem navedenog spisa predmeta. U konkretnom predmetu u postupku opoziva uvjetne osude, prema stanju spisa, prvostupanjski je sud izveo isključivo dokaz čitanjem podataka kaznene evidencije za sve optuženike, dakle, uključujući i optuženog B. Iako je izvadak kaznene evidencije javna isprava, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u svrhu izricanja jedinstvene kazne u postupku opoziva uvjetne osude nužno je uz izvadak iz kaznene evidencije u dokaznom postupku pribaviti i pročitati spis predmeta u kojem je pravomoćno izrečena uvjetna osuda ili relevantne dijelove tog spisa (izreku presude, prije svega). Ovo stoga što izvadak kaznene evidencije ne sadržava sve relevantne podatke iz spisa na koji se odnosi, a koji podaci kao takvi mogu biti odlučni u postupku opoziva uvjetne osude i izricanja jedinstvene kazne (npr. okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je izrečena uvjetna osuda, a koje okolnosti nisu sadržane u izvatku kaznene evidencije; određivanje i trajanje lišenja slobode i sl.).

Nadalje, načinom na koji je sud odlučio o oduzimanju imovinske koristi počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka slijedom koje se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Ovo stoga što iz stanja spisa slijedi, kako to ispravno tvrde žalbe ovih optuženika, da činjenični opis djela iz točke I prvostupanjske presude ne sadržava novčane iznose za koje su svi optuženici prodavali drogu, mjesta i vrijeme inkriminirane prodaje, identitet kupaca (sa izuzetkom optuženog R. za kojeg su navedene osobe, kupci droge), već se inkriminira isključivo vrsta i količina prodane droge. Međutim, to što u činjeničnom opisu djela nije naveden novčani iznos za koji je prodana droga, samo po sebi nije zapreka glede izricanja mjere oduzimanja imovinske koristi, jer je prijedlog u tom pravcu, iako uopćeno, stavio državni odvjetnik. No, za tako donesenu odluku o oduzimanju imovinske koristi sud mora u obrazloženju presude navesti razloge, poglavito o odnosu količine i vrste prodane droge prema iznosima privremeno oduzetog novca. Također, sud mjeru oduzimanja imovinske koristi nije izrekao u odnosu na sve optuženike koji su prema optužnici prodavali drogu (R., F., R. i J.), već samo u odnosu na one optuženike (F. i J.) kod kojih je pronađen, a potom i privremeno oduzet novac.

Naposljetku, Visoki kazneni sud djelomično je prihvatio žalbu optuženog B. R. u odnosu na kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 6. KZ/11. na način da je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te optuženika za to kazneno djelo za koje je proglašen krivim osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci odbivši u odnosu na to kazneno djelo žalbu državnog odvjetnika i žalbu optuženog B. R. u preostalom dijelu kao neosnovane.

Detaljnije na poveznici: