Riječ je o kaznenom postupku koji se odnosio na događaj u kojem je optuženik u roku od 10 minuta na terasi i u prostorijama ustanove namijenjene skrbi starih i nemoćnih osoba sustavno gađao revolverom štićenike te ustanove i zaposlenike na koje je naišao i to u vitalne dijelove (glavu i prsni koš) kako bi ih usmrtio te je pri tome u najmanje dva navrata punio revolver municijom. Pri tome je usmrtio svoju majku, 4 starije osobe također štićenike ustanove, jednog zaposlenika ustanove, pokušao ubiti tri starije osobe (štićenice ustanove) te još dvije osobe, a pucnjevima u smjeru samog objekta ustanove je jedna osoba zadobila tjelesne ozljede. Osim toga obuhvaćen je i događaj mjesec dana ranije kad je optuženik udario snažno staklenom bocom po glavi muškarca (dobrog poznanika) i zadao mu teške tjelesne ozljede. Prvostupanjskom presudom optuženik je osuđen zbog 1 kaznenog djela teškog ubojstva ženske osobe (žrtva majka) (tzv. femicid), 4 kaznena djela teškog ubojstva (žrtve starije i nemoćne osobe), 1 kaznenog djela ubojstva, 3 kaznena djela pokušaja teškog ubojstva (žrtve starije i nemoćne osobe), 2 kaznena djela pokušaja ubojstva, 1 kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom te 1 kaznenog djela teške tjelesne ozljede.
Odlukom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske djelomično je prihvaćena žalba optuženika i prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci kaznenog djela počinjenog na štetu majke te u odluci o kazni. U preostalom dijelu odbijena je žalba optuženika i potvrđena prvostupanjska presuda. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 50 (pedeset) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi (od samog događaja u srpnju 2024.).
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je zaključio da je u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve majke prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio da je teško ubojstvo ženske osobe (tzv. femicid). Riječ je o kaznenom djelu teškog ubojstva (i to bliske osobe ujedno i posebno ranjive osobe zbog visoke životne dobi i teškog zdravstvenog stanja ujedno), a ne o tzv. femicidu.
Naime, iz svih okolnosti odnosa optuženika i njegove majke-žrtve ne proizlazi da bi se radilo o ubojstvu iste zato što je „ženska osoba“, odnosno o rodno utemeljenom ubojstvu žrtve. Rodno utemeljeno nasilje je ono koje se provodi nad određenom osobom zbog njezina spola ili roda te koje nerazmjerno pogađa osobe određenog roda. Taj rod je ženski pa je žrtva rodnog nasilja u pravilu žena, baš zato što je žena. Dakle, riječ je o strukturalnom nasilju koje je jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređeni položaj u odnosu na muškarce.
U ovom slučaju majka je žrtva bliska optuženiku koja je bila ranjiva zbog visoke životne dobi i teškog zdravstvenog stanja, a zbog čega je i bila smještena u ustanovu koja vodi brigu o takvim osobama. Prvostupanjski sud je utvrdio da je motiv optuženika za počinjenje kaznenog djela na štetu njegove stare i bolesne majke bio u teškim imovinskim prilikama u koje je došao zbog dugotrajne nemoći i bolesti te žrtve i obveze plaćanja njezinog smještaja u domu. Utvrđeno je i da je optuženik zbog bolesti i nemoći majke odustao od mogućnosti preseljenja u inozemstvo radi zaposlenja, da je radi podmirivanja troškova njenog smještaja prodao kuću naslijeđenu od oca, zadužio se u banci i kod prijatelja, a njegova primanja zajedno s majčinima nisu bila dovoljna da podmire troškove njezinog smještaja u domu i njegovih svakodnevnih potreba te da je već bio opomenut zbog neplaćanja svih troškova njenog smještaja, a od njega se očekivalo da pristane i na daljnje povećanje cijene tog smještaja, pa i da je upravo tog dana došao na unaprijed dogovoreni sastanak u domu radi rješavanja zaostalih neplaćenih troškova smještaja majke, kao i potpisivanja aneksa ugovora kojim je povećana cijena njezinog smještaja. Iz takvih utvrđenja proizlazi da je motivacija optuženika za počinjenje ovog kaznenog djela bila rodno neutralna jer niti iz jedne utvrđene okolnosti ne proizlazi da bi njegova odluka da ubije majku bila motivirana činjenicom što je ženska osoba. Štoviše, iz svih prije navedenih okolnosti proizlazi da bi motivacija kod optuženika bila jednaka i u odnosu na bilo koju drugu osobu u istovjetnoj situaciji u odnosu na optuženika, neovisno o njezinom rodu. Uz to, da postupanje optuženika nije bilo rodno uvjetovano upućuje i okolnost da je optuženik nakon majke ubio, odnosno pokušao ubiti prije navedene žrtve, a koje, osim zaposlenika, su sve bile stare i nemoćne ženske osobe, sa kojima nije bio ni u kakvom odnosu.
Zato je preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci ovog djela. Ovakvom izmjenom u pravnoj oznaci tog kaznenog djela optuženik nije osuđen na teže kazneno djelo od onoga za koji je optužen, obzirom da je za oba kaznena djela zapriječena ista kazna. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor kazne. Optuženik je prije neosuđivana osoba. Pet kaznenih djela je ostalo u pokušaju, a kod žrtve kaznenog djela teške tjelesne ozljede nema trajnijih zdravstvenih posljedica tog kaznenog djela. Od otegotnih okolnosti cijenjena je brutalnost i upornost prilikom počinjenja kaznenih djela, kao i kriminalna volja koja u značajnoj mjeri odstupa od uobičajene brutalnosti i upornosti. Optuženik je kaznena djela prethodno planirao i takav plan hladnokrvno realizirao, došavši na dogovor o plaćanju smještaja naoružan sa revolverom i lovačkim nožem. Cijenjeno je i ponašanje optuženika prije i nakon počinjenja tih kaznenih djela (nakon počinjenja djela odlazi u ugostiteljski objekt držeći u ruci revolver, obavještava prisutne da je ubio 8 osoba i da se o tomu može snimati film, traži da drugi sa njim i piju) iz čega proizlazi izrazita hladnokrvnost, promišljenost i ravnodušnost. Cijenjenje su osobine ličnosti optuženika koje proizlaze iz psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja i to narcističkog poremećaja ličnosti uz prisutne crte disocijalnog poremećaja ličnosti, a naročito impulzivnosti, nižeg praga tolerancije na frustracije, mogućnosti pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija uz povremene ispade srdžbe bez sagledavanja posljedica, slabije samokontrole, poteškoća u stvaranju dubljih emocionalnih odnosa, poteškoća sa preuzimanjem odgovornosti, projektivnosti, nepovjerljivosti, pretjerane interpersonalne osjetljivosti, kao i smanjene kritičnosti.
Zato je ocijenjeno je da je jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora 50 godina primjerena svim okolnostima djela i počinitelja. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će ova kazna ispuniti svrhu kažnjavanja. Kazna će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Osim toga, kazna sadrži i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje je optuženik prouzrokovao.
Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo žalbe o kojoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Detaljnije na poveznici: