Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je prijedlog sedmorice optuženika za prenošenje mjesne nadležnosti u kaznenom postupku koji se protiv njih vodi pred Županijskim sudom u Osijeku, a čiju nadležnost je ustanovio Vrhovni sud Republike Hrvatske.
U prijedlogu za prenošenje mjesne nadležnosti optuženici upućuju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima su usvojene ustavne tužbe i ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku u drugom kaznenom predmetu, u kojem je također predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz istih razloga kao u ovom kaznenom predmetu za vođenje kaznenog postupka odredio Županijski sud u Osijeku umjesto Županijskog suda u Zagrebu. I u tim odlukama je u odnosu na podnositelje ustavnih tužbi predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi određivanja mjesno nadležnog suda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 30. kolovoza 2022., broj: II 4-Kr-4/2022 u skladu s uputom Ustavnog suda Republike Hrvatske, iako članak 28. Zakona o kaznenom postupku govori o zajedničkom neposrednom višem sudu, što je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, odredio kao mjesno nadležan sud Županijski sud u Osijeku. U toj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe da suci čija je nepristranost dovedena u pitanje više ne obnašaju sudačku dužnost jer je jedan razriješen sudačke dužnosti na vlastiti zahtjev, dok je drugom izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti.
K tome je u prethodnom rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj IV Kr-34/2021., IV Kr-42/2021. i IV Kr-46/2021. od 29. travnja 2021. u ovom predmetu, a po provedenom subjektivnom i objektivnom testu nepristranosti utvrđeno da ne postoji niti jedan objektivni razlog sumnje u nepristranost sudaca Županijskog suda u Osijeku jer je sudačka dužnost osobno povjerena određenom sucu te nije dovedena u pitanje nepristranost preostalih sudaca niti se može se upirati u pristranost suda "in abstracto", a to što je jedan optuženik iznio optužbe na račun četvorice sudaca Županijskog suda u Osijeku, što je rezultiralo pokretanjem stegovnog postupka protiv dvojice od njih, ne predstavlja prihvatljiv argument za sumnju u nepristranost ostalih sudaca tog suda.
Stoga je razmatrajući prijedlog optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio da se nisu pojavile nove okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nisu imali u vidu u svojim ranijim odlukama odlučujući o određivanju mjesno nadležnog suda u ovom kaznenom postupku. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ne može drugačije cijeniti činjenice o kojima ovisi odluka o prijenosu nadležnosti jer bi time vršio preocjenu i analizirao ispravnost navoda sadržanih u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
U odnosu na tvrdnje optuženika da će se kazneni postupak brže i lakše te uz manje troškova provesti na Županijskom sudu u Zagrebu, optuženici se upućuju na stavove izražene u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prema kojoj prijenos nadležnosti nije privilegij ustanovljen u korist optuženika, slijedom čega troškovi kaznenog postupka u vidu troškova prijevoza od mjesta prebivališta odnosno sjedišta odvjetničkih ureda, ne predstavlja važan razlog za prijenos nadležnosti iz članka 28. Zakona o kaznenom postupku.
Detaljnije na poveznici: