Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je optuženik oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, trgovanje utjecajem iz članka 295. stavka 1. KZ/11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijenio je kako je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o svim činjenicama koje su odlučne za ocjenu kaznenopravne odgovornosti optuženika te prihvatio zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret.
Odlučne činjenice u ovom postupku su kontakti između optuženika i V. G. u kolovozu 2020. i je li optuženik tada postupao na način da, iskorištavanjem svog službenog i društvenog položaja i utjecaja, posreduje da se obavi druga radnja koja se ne bi smjela obaviti. Upravo na te činjenice prvostupanjski sud je cijenio iskaze svjedoka, analizirao ih i doveo u međusobnu vezu te konačno dao i ocjenu njihove vjerodostojnosti, pritom se pravilno ograničivši na analizu i ocjenu dijelova tih iskaza koji se odnose na odlučne činjenice, a da pri tome, protivno žalbenim navodima, nije utvrdio da postoji proturječje između iskaza citiranih svjedoka.
Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno samo pogrešnog, USKOK ističe da prvostupanjski sud prilikom ocjene dokaza uopće ne ocjenjuje dio iskaza svjedoka G. da je sastanak inicirao tadašnji gradonačelnik B. koji mu je trebao i nazoćiti, što je potvrdila i svjedokinja I. D., te da je G. Z. vlasnik bolnice u kojoj je zaposlen svjedok, međutim, ne obrazlaže na koji način je ta okolnost odlučna za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti optuženika u svjetlu utvrđenja prvostupanjskog suda da utjecaja uopće nije bilo. Dakle, prvostupanjski sud je, na temelju iskaza svjedoka G. koji je potvrđen iskazima I. D. i I. F., utvrdio da optuženik nije utjecao na svjedoka G., da od strane optuženika nije bilo nikakvog traženja, spominjanja vještačenja ili nečeg tome sličnog niti se nešto nudilo vezano za vještačenje. Stoga ispravno prvostupanjski sud nije posebno analizirao odnos optuženika s tadašnjim gradonačelnikom M. B. povezano s činjenicom da je optuženik bio jedan od 51-og zastupnika Gradske skupštine i do 2017. zamjenik pročelnice U. za zdravstvo G. Z. što bi predstavljalo takav društveni i službeni položaj koji ima utjecaj na poslovanje P. bolnice S. I., a koje okolnosti kao odlučne žalitelj apostrofira u žalbi.
Detaljnije na poveznici: