Visoki kazneni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio žalbu optuženika, a djelomično prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Vukovaru i optuženika osudio zbog ubojstva na kaznu zatvora u trajanju dvadeset godina, što je maksimalna kazna propisana za to kazneno djelo.
Naime, optuženik je osuđen jer je nakon kraće verbalne i fizičke prepirke sa suprugom, lovačkim nožem duljine oštrice 14 cm, zadao joj više probojnih ubodnih rana u područje trbušne stjenke i pluća, koja je od tako zadobivenih ozljeda odmah umrla. Nakon toga njezino tijelo je zamotao u dvije deke oblijepljene selotejp trakom, a oko vrata joj je zavezao električni kabel za čiji kraj je zavezao komad betona te je bacio u septičku jamu u dvorištu obiteljske kuće. Prvostupanjskom presudom bila mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 17 godina.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski sud pogrešno dao odveć veliki značaj utvrđenim olakotnim okolnostima (neosuđivanosti i bitno smanjenoj ubrojivosti), a podcijenio postojeće otegotne okolnosti i sa nedovoljno pažnje cijenio da je kazneno djelo počinjeno prema supruzi kao i okolnosti optuženikovog postupanja nakon počinjenja kaznenog djela ubojstva (prikrivanje počinjenja kaznenog djela, osobito djeci i obitelji pokojne, bacanje mrtvog tijela svoje supruge u septičku jamu, prebacivanje krivnje na pokojnu suprugu uz tvrdnju da je zanemarivala njega i kućanske poslove pa ga "izazvala", došla mu je "žuta minuta", pa ju je zbog toga ubio). Naime, optuženik je nakon počinjenja kaznenog djela žrtvu zamotao u dvije deke oblijepljene selotejp trakom, a oko vrata joj zavezao električni kabel, za čiji kraj je zavezao komad betona te je bacio u septičku jamu u dvorištu obiteljske kuće. Optuženik je potom gotovo četiri mjeseca lagao zabrinutoj djeci i njenim roditeljima da ga je ona ostavila i otišla zbog ljubavnika, pokazujući im lažne poruke koje je sam sebi slao stavljajući njenu mobilnu karticu u mobitel. Ovakav odnos optuženika prema žrtvi koju je evidentno i za života psihički i fizički maltretirao (kako to vjerno opisuju njihova djeca "da su živjeli pod vojničkim režimom i vojničkom čizmom") ukazuje na njegov povećan stupanj brutalnosti i bešćutnosti, što predstavlja osobito otegotnu okolnost, a koju sud nije sa dovoljno pažnje cijenio, iako je nalazi utvrđenom tijekom samoga postupka.
Detaljnije na poveznici: