Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu. Time je postala pravomoćna presuda kojom su četvorica optuženika proglašeni krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Prvi je optuženik osuđen na kaznu zatvora 10 (deset) godina, drugi optuženika na kaznu zatvora 9 (devet) godina, treći optuženik na kaznu zatvora 5 (pet) godina i četvrti optuženik na kaznu zatvora 7 (sedam) godina. Svim optuženicima je suđeno u odsutnosti.
Četvorica optuženika su osuđeni zbog mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika za vrijeme oružanog sukoba od rujna 1991. do ožujka 1992 . Veća grupa ratnih zarobljenika je dovedena i smještena u zarobljenički logor koji je bio u sklopu postojećeg zatvora. Prvi optuženik (zapovjednik zarobljeničkog logora) i drugi optuženik (upravitelj zatvora) su znali da pojedini stražari i druge osobe tuku zarobljenike palicama i električkim kabelima, zlostavljaju puštanjem struje kroz tijelo i na druge načine psihički i fizički zlostavljaju. Nisu ništa poduzeli da se počinitelji ovakvih protupravnih postupanja u tome spriječe odnosno da ih se u tome na učinkovit način suzbije i kazni. Gotovo su svi zarobljenici bili izloženi takvom postupanju, među njima i 20 zarobljenih policajaca. Na taj su način ovi optuženici omogućili neposredno počinjenje kaznenog djela. Time su i oni sami, radnjom nečinjenja, počinili kazneno djelo. Pored toga, prvi optuženik je osobno tukao trojicu zarobljenika.
Treći optuženik (zamjenik upravitelja zatvora i ujedno stražar zatvora) te četvrti optuženik (stražar) sudjelovali su zajedno s drugim osobama u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zarobljenika. Treći optuženik je palicom tukao jednog zarobljenog policajca, a četvrti optuženik je sudjelovao u batinjanju i mučenju petorice zarobljenih policajaca puštanjem struje kroz tijelo.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da će kazne zatvora na koju su osuđeni svaki od četvorice optuženika ispuniti svrhu kažnjavanja. U odnosu na sve optuženike otegotnim je cijenjeno što su kazneno djelo počinili s najvišim stupnjem kaznene odgovornosti. Okolnosti počinjenja djela po svom intenzitetu nadilaze uobičajena fizička i psihička zlostavljanja. Uključuju takvu količinu agresije i brutalnog ponašanja prema potpuno bespomoćnim žrtvama (koje su mučene i elektro šokovima) i zbog toga zaslužuju veći prijekor. Drugi optuženik je osuđivan za istovrsno djelo. Olakotnim je prvom, trećem i četvrtom optuženiku cijenjenja prijašnja neosuđivanost.
Ove kazne će i utjecati na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Kazne sadrže i dostatnu količinu društvene i moralne osude za zlo koje su optuženici prouzrokovali žrtvama.
Detaljnije na poveznici:
Visoki kazneni sud potvrdio osudu za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika
09.11.2021.