Visoki kazneni sud potvrdio presudu Županijskog suda u Zadru zbog pokušaja ubojstva

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu optuženika te potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru. Tom presudom optuženik je osuđen zbog pokušaja ubojstva na kaznu zatvora u trajanju pet godina, a izrečena mu je i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Optuženik je proglašen krivim jer je, pod utjecajem alkohola koncentracije 2,23 g/kg u krvi, naglo skrenuo svojim vozilom udesno prema pješaku kojeg je pratio i prednjim dijelom vozila udario u njega tako da je pješak zadobio teške i za život opasne ozljede, ali zahvaljujući pravovremenoj liječničkoj intervenciji nje došlo do smrtnog ishoda kakav je namjeravao optuženik.

Visoki kazneni sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka te da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio da je riječ o dovršenom pokušaju ubojstva, jer je optuženik kritične prigode s namjerom poduzeo sve radnje koje je smatrao potrebnim za usmrćenje žrtve, pri čemu je do izostanka namjeravane posljedice došlo aktivnošću trećih osoba (pravovremenom i pravilnom liječničkom intervencijom), na koju aktivnost optuženik nije imao utjecaja.

Žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana. Po ocjeni ovog suda, ispravno je otegotnom cijenjena ranija višestruka kaznena osuđivanost (6 presuda) i prekršajna kažnjavanost (3 presude), pri čemu većina navedenih kažnjivih ponašanja u svom zakonskom opisu sadržava elemente nasilja. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud otegotnim uzeo i jačinu povrede zakonom zaštićenog dobra, jer je pješak u inkriminiranom događaju zadobio osobito tešku tjelesnu ozljedu, a život mu je spašen isključivo pravovremenom liječničkom intervencijom, pri čemu i nadalje trpi posljedice dokazanog ozljeđivanja. Prvostupanjski je sud u svojoj presudi neosnovano optuženiku uzeo olakotnim izrečeno žaljenje povodom kritičnog događaja, jer se isto u izostanku priznanja djela ne može uzeti kao kritični etički odmak optuženika od počinjenog djela i njegovih posljedica, no, takav propust po ocjeni ovog suda nije od utjecaja na visinu odmjerene kazne.

Detaljnije na poveznici: