Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odlučivao je o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu.
Prvostupanjskom presudom optuženik je bio osuđen zbog kaznenog djela ubojstva, počinjenog s neizravnom namjerom, na kaznu zatvora u trajanju četrnaest godina. Prvostupanjska presuda donesena je na ponovljenom suđenju.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona koje je u žalbi isticao optuženik kao niti one na koje pazi po službenoj dužnosti.
Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Samom događaju prethodio je fizički sukob između optuženika i žrtve. Žrtva je otišao kući i okupio društvo s namjerom da se "potuku" s optuženikom, a optuženik je okupio svoje društvo i krenuo u "đir". Kada je optuženik naišao na žrtvu i njegovo društvo, izašao je iz svog vozila i iz pištolja ispalio jedan hitac u smjeru žrtve, svjestan da ga može usmrtiti i pristajući na to, te ga pogodio i nanio mu ozljedu u predjelu glave, uslijed koje je preminuo u jedinici intenzivnog liječenja. Zato su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojima ustraje u tezi da je postupao u nužnoj obrani. Optuženiku u trenutku pucanja nije prijetio nikakav napad, jer su žrtva i njegovo društvo samo raštrkano stajali i promatrali vozilo optuženika i osobe u njemu, neovisno o tome što su u rukama imali palice ili slične predmete.
Međutim, Visoki kazneni sud je, prihvaćajući djelomično žalbu optuženika, prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju jedanaest godina.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio olakotne okolnosti (neosuđivanost, mladost prilikom učina djela, smanjenu ubrojivost, iskazano žaljenje i obiteljske prilike). Međutim, s pravom je optuženik isticao i doprinos oštećenika i njegovog društva spornom događaju kao i da je sada proglašen krivim zbog postupanja s neizravnom namjerom, dakle, s blažim oblikom namjere. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao otegotnu okolnost društvenu opasnost ovakvog kaznenog djela. No, pogrešno je optuženiku uzeo otegotnim smrt jedne osobe te nošenje i uporabu pištolja jer su te okolnosti i činjenice sadržane u opisu i biću kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Zbog toga je Visoki kazneni sud zaključio da je nešto blaža kazna u trajanju jedanaest godina prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja u ovom konkretnom predmetu.
Detaljnije na poveznici: