Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odlučivao je o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu.
Prvostupanjskom presudom optuženik je bio osuđen zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, počinjenog s neizravnom namjerom, na kaznu zatvora u trajanju sedam godina. Naime, optuženik je u alkoholiziranom stanju i uslijed vožnje neprilagođenom brzinom skrivio prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradala njegova djevojka.
Visoki kazneni sud je, prihvaćajući žalbu optuženika, prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni na način da je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju šest godina, dok je žalbu državnog odvjetnika odbio kao neosnovanu.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda, optuženiku je trebalo izreći blažu kaznu. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio otegotne okolnosti (dosadašnju brojnu prekršajnu osuđivanost u relativno kratkom vremenskom periodu i činjenicu da je smrtno stradala djevojka u dobi od 25 godina) te olakotne okolnosti (činjenicu da je optuženik u vrijeme nesreće bio mlada osoba u dobi od 24 godine, njegovo iskreno i potpuno priznanje kojim je doprinio kratkoći trajanja postupka, izraženo žaljenje, da je otac djeteta u dobi od tri godine kao i to da je sam pogođen nesrećom i stradavanjem žrtve koja mu je bila djevojka). Međutim, postupanje s neizravnom namjerom ne može se prema odredbama Kaznenog zakona uzeti kao otegotna okolnost.
Također, neosnovano državni odvjetnik u žalbi upire na brzinu kojom se optuženik kretao prije nesreće (oko 143 km/h iako je dopuštena brzina bila 50 km/h) i visinu koncentracije apsolutnog alkohola u krvi (najmanje 1,53 g/kg). To zato jer je državni odvjetnik teretio optuženika da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima kolnika (članak 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a ne i da se prethodno kretao vozilom nedopuštenom brzinom (članak 53. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), pa bi prihvaćajući činjenicu da je optuženik neposredno prije prometne nesreće upravljao automobilom ekscesnom, nedopuštenom brzinom sud na nedopušten način dodao kriminalnu količinu. Također, koncentracija alkohola u krvi predstavlja bitno obilježje djela zbog kojeg je osuđen, a njezina visina ne prelazi kvantitativno razinu da bi eventualno predstavljala viši stupanj povrede zaštićenog dobra da bi se kvalificirala i kao otegotna okolnost.
Zbog toga je upravo kazna zatvora u trajanju šest godina primjerena osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo (koje u sadašnjem društvenom trenutku predstavlja veliku društvenu opasnost) kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
Detaljnije na poveznici: