Visoki kazneni sud prihvatio žalbu optuženika te iz spisa predmeta izdvojio DVD medij sa snimkom i transkriptima snimke kao nezakoniti dokaz

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu optuženog D.T. te preinačio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog optuženika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji DVD medij i transkripti razgovora kao pomoćno dokazno sredstvo kao rezultat provođenja posebnih dokaznih radnji prema optuženom D. T.

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra kako je u pravu optuženi  D. T. da u konkretnom slučaju u ovom stadiju kaznenog postupka nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje posebnih dokaznih radnji prema optuženiku kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, i to ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanje prostorija zbog prikupljanja dokaza u vezi kaznenog djela ubojstva.

Posebne dokazne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koje postoje osnove sumnje (dakle najniži stupanj vjerojatnosti) da je sama ili zajedno s drugim osobama počinila tzv. kataloško kazneno djelo, ako se izvidi ne mogu provesti na drugi način ili bi isto bilo povezano s nerazmjernim poteškoćama, što je prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju izostalo.

U trenutku određivanja posebnih dokaznih radnji protiv optuženog D. T. potvrđena je optužnica zbog kaznenog djela ubojstva, dakle istog kaznenog djela zbog kojeg su i određene posebne dokazne radnje i to jer postoji "osnovana sumnja da bi predmetni D. T. u narednom razdoblju za vrijeme boravka unutar sobe broj 6 mogao pričati ostalim osobama u sobi o drugim počiniteljima koji su mu pomogli u izvršenju kaznenog djela ubojstva na štetu G. V., odnosno osobama koje su mu bili potpora za ilegalni dolazak u Republiku Hrvatsku, osobama koje su mu nabavile sredstvo izvršenja pištolj marke … nevidljivih serijskih brojeva i drugim osobama koje su mu na bilo koji način pomogli u izvršenju djela."

Naime, iz sadržaja naloga očito je da posebne dokazne radnje protiv optuženog D. T. nisu određene zbog prikupljanja dokaza za kazneno djelo za koje postoje osnove sumnje da ga je upravo on počinio, nego zbog prikupljanja dokaza o supočiniteljima kaznenog djela, za koje je protiv optuženog D. T. optužnica već podignuta i potvrđena, iz čega proizlazi da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da su dokazi za isto prikupljeni. Naime, Zakon o kaznenom postupku ne dopušta mogućnost određivanja posebnih dokaznih radnji prema osobi koja nema svojstvo osumnjičenika, što ovdje optuženik pri određivanju posebnih dokaznih radnji i nije imao, a što proizlazi i iz izreke predmetnih naloga, u kojima nije ni označeno njegovo svojstvo.

Jednako tako, ocjena je Visokog kaznenog suda da u konkretnom slučaju nije riječ ni o određivanju posebnih dokaznih radnji prema osobi koja među ostalim krije počinitelja kaznenog djela ili mu pomaže prikrivanjem sredstava kojima je kazneno djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta nastalih ili pribavljenih kaznenim djelom, jer iz sadržaja te odredbe proizlazi da je riječ o osobi koja je različita od počinitelja ili supočinitelja kaznenog djela, dakle drugoj osobi koja pruža podršku počinitelju kaznenog djela, što ovdje nije slučaj. U protivnom određivanje posebnih dokaznih radnji prema osobi koja je već otkrivena i upoznata sa svojim statusom osumnjičenika i pravima koja joj pripadaju, u svrhu utvrđivanja supočinitelja u tom istom kaznenom djelu je u suprotnosti sa zabranom samooptuživanja, što je sastavnica ustavnog prava na obranu. Naime, označi li u tom slučaju ovdje optuženik tko ga je potaknuo na počinjenje kaznenog djela ili tko mu je u tome pomagao ipso facto potvrdit će da je upravo on i počinitelj kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

Stoga je ocjena drugostupanjskog suda da određivanje posebnih dokaznih radnji prema optuženiku (ili osumnjičeniku koji je s time svojim statusom upoznat) u cilju utvrđivanja supočinitelja kaznenog djela za koje postoji osnovana sumnja da ga je ta osoba počinila nije u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Nasuprot izloženom, odredbe Zakona o kaznenom postupku ne isključuju određivanje posebnih dokaznih radnji protiv osobe koja je optužena za jedno kazneno djelo, ako postoje osnove sumnje da je sama ili s drugim osobama počinila neko drugo kazneno djelo. Pritom je bez značaja je li ta osoba na slobodi ili u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne, jer okolnost je li lišena slobode ne utječe na postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje posebnih dokaznih radnji.

Detaljnije na poveznici: