Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je donio presudu kojom je djelomično prihvatio žalbu optuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu u odluci o kazni. Time je optuženik osuđen zbog kaznenih djela teškog ubojstva i pokušaja teškog ubojstva. Prvostupanjske utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora 35 (trideset pet) godina (za teško ubojstvo) i 23 (dvadeset tri) godine (za pokušaj teškog ubojstva) je Visoki kazneni sud preinačio i optuženiku utvrdio pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora 30 (trideset) godina (za teško ubojstvo) i 21 (dvadeset i jednu) godinu (za pokušaj teškog ubojstva) te osudio optuženika na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 40 (četrdeset) godina. U kaznu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se optuženik i dalje nalazi. Uz kaznu je optuženiku izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati tri godine, a provoditi će se u okviru zatvorskog sustava.
Optuženik je osuđen zbog ubojstva i pokušaja ubojstva susjeda-supružnika. Ušao je u stan u susjedstvu u kojem su živjeli supružnici stari 92 i 87 godina. Znao je da mu zbog duboke starosti, onemoćalosti i slabe pokretljivosti ne mogu pružiti ozbiljan otpor. Više puta je čekićem i batom za meso udario prvo muškarca pa ženu u glavu i po rukama. Muškarca je ubo i nožem u trbuh. Od zadobivenih ozljeda muškarac je odmah preminuo, a žena je zadobila teške i po život opasne ozljede. Optuženik je iz stana uzeo nakit i druge predmete.
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti neosuđivanost i smanjenu ubrojivost utvrđenu psihijatrijskim vještačenjem. Otegotnim je cijenjen način počinjenja kaznenih djela. Iskoristio je povjerenje starijih susjeda radi ulaska u njihov stan. Iskazao je brutalnost i upornost prilikom počinjenja djela. Za nanošenje ozljeda koristio je nož, čekić i bat za meso. Riječ je o kaznenim djelima koja prema načinu počinjenja i iskazanoj upornost doista značajno odstupaju od uobičajene brutalnosti i upornosti svojstvene ovakvim najtežim kaznenim djelima. Visoki kazneni sud smatra da pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora koje je utvrdio prvostupanjski sud, kao i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora 50 (pedeset) godina, nisu adekvatne svim olakotnim okolnostima. Zato kaznu treba sagledati i u kontekstu optuženikove mlađe životne dobi (26 godina) i značajki njegovog zdravstvenog i psihičkog stanja te osobina ličnosti. Optuženik je ovisnik o kanabinoidima s graničnim poremećajem ličnosti. Jedno kazneno djelo je ostalo u pokušaju.
Preinačene pojedinačno utvrđene kazne dugotrajnog zatvora za svako djelo kao i izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u svemu odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela, okolnostima počinjenja djela te ličnosti samog optuženika.. Ova kazna je nužna i pravedna da bi se njome iskazao odgovarajući prijekor društva prema počiniteljima takvih kaznenih djela. Istovremeno će se kaznom u potrebnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka i pokuša ostvariti pozitivnu promjenu u ponašanju. Utjecat će se i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Protiv drugostupanjske presude Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske dopuštena je žalba o kojoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Detaljnije na poveznici: